Main Index: Croatian Bible

Psalms 139

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]

139:1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,

139:2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.

139:3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.

139:4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.

139:5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.

139:6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.

139:7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

139:8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

139:9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

139:10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.

139:11 Reknem li: “Nek’ me barem tmine zakriju i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!” –

139:12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

139:13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.

139:14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,

139:15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.

139:16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

139:17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

139:18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

139:19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek’ odstupe od mene!

139:20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.

139:21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

139:22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.

139:23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:

139:24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!