Main Index: Croatian Bible

Psalms 109

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]

109:1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!

109:2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,

109:3 riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.

109:4 Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.

109:5 Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.

109:6 “Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek’ mu stane zdesna!

109:7 Kad mu se bude sudilo, nek’ bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!

109:8 Dani njegovi nek’ budu malobrojni, njegovu službu nek’ dobije drugi!

109:9 Djeca njegova nek’ postanu siročad, a njegova žena udovica!

109:10 Nek’ mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek’ budu bačena iz opustjelih domova!

109:11 Nek’ mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek’ razgrabe plod muke njegove!

109:12 Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!

109:13 Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!

109:14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek’ se ne izbriše:

109:15 nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!”

109:16 Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.

109:17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek’ je od njega!

109:18 Prokletstvom nek’ se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.

109:19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!

109:20 Tako nek’ plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!

109:21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!

109:22 Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.

109:23 K’o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.

109:24 Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.

109:25 Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.

109:26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!

109:27 Nek’ upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!

109:28 Oni nek’ proklinju, ti blagoslivljaj; nek’ se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek’ se raduje!

109:29 Stidom nek’ se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek’ se k’o plaštem pokriju!

109:30 Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit’ ga u veliku mnoštvu

109:31 jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.