Main Index: Croatian Bible

Psalms 102

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]

102:1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva

102:2 Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!

102:3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!

102:4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

102:5 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

102:6 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.

102:7 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k’o ćuk na pustoj razvalini.

102:8 Ne nalazim sna i uzdišem k’o samotan vrabac na krovu.

102:9 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.

102:10 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama

102:11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

102:12 Moji su dani k’o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.

102:13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

102:14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ – sada je čas!

102:15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.

102:16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje

102:17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,

102:18 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.

102:19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.

102:20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda

102:21 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,

102:22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

102:23 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.

102:24 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.

102:25 Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

102:26 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

102:27 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

102:28 ti si uvijek isti – godinama tvojim nema kraja.

102:29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.