Main Index: Croatian Bible
Jeremiah 4
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
4:1 “Ako se, Izraele, eli vratiti – riječ je Jahvina – k meni se vrati; ukloni li grozote svoje, vie ne mora bjeati od mene.
4:2 Ako se zakune: ‘ivoga mi Jahve!’ istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti.”
4:3 Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: “Prokrčite sebi prljue, ne sijte po trnjacima.
4:4 Obreite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer će bijes moj buknuti kao vatra i gorjet će, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opačina to ih počiniste.
4:5 Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog irom zemlje, vičite punim glasom i recite: ‘Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrđene!’
4:6 Diite znak prema Sionu! Bjeite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreću sa Sjevera, veliku propast.
4:7 Lav se podie iz čestara svoga, zatornik naroda izađe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoi: gradove će tvoje razoriti, nestat će im itelja.
4:8 Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, naričite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoila.
4:9 U dan onaj – riječ je Jahvina – klonut će srce kralju i knezovima. Svećenici će se zapanjiti, proroci umuknuti.
4:10 I reći će: ‘Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teko prevari kad reče: ‘Uivat ćete mir’ a sad nam je mač pod grlom.’
4:11 U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih sipina pue prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti!
4:12 Doći će mi vjetar pun prijetnje, i ja ću im tada izreći sud!
4:13 Gle: die se k’o oblačine, kola mu slična vihoru, konji bri od orlova. Jao nama! Propadosmo!
4:14 Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi?
4:15 Jer glas navijeta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreću.
4:16 Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;
4:17 poput čuvara poljskih okruuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene” – riječ je Jahvina.
4:18 Put tvoj i djela tvoja to ti učinie. To je tvoja nesreća! Kako je gorka, kako li pogađa u srce!
4:19 Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Drće mi dua! Ne mogu utjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne.
4:20 Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su atori iznenada opustoeni, u tren oka sva sklonita moja unitena.
4:21 Dokle ću gledati bojne znakove, sluati pozive roga?
4:22 Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, nita ne shvaćaju, mudri su tek za zlodjela, al’ činiti dobro ne umiju.
4:23 Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im ičezla.
4:24 Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.
4:25 Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.
4:26 Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve estinom gnjeva svoga.
4:27 Da, ovako govori Jahve: “Sva će zemlja biti poharana, ja ću joj zadati posljednji udarac.
4:28 Na to će se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neću se raskajati, odlučih i neću odustati.
4:29 Pred vikom ‘Konjanici i strijelci!’ sva se zemlja u bijeg dade: bjee u ipraje, penju se na hridi: svi su gradovi naputeni: nigdje vie ive due.
4:30 A ti, opustoena, to će učiniti? Da se i grimizom zaodjene, nakitom zlatnim ukrasi i oči ličilom izrani, uzalud se uljepava! Ljubavnici tvoji tebe preziru: trae glavu tvoju.
4:31 Da, jauk kao u bolesnice čujem, vrisak kao u one to prvi put rađa; čuj, to kći sionska jeca i prua ruke: ‘Jao meni! Dua mi zamire pod udarcima ubojica!’