Main Index: Croatian Bible
Jeremiah 8
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
8:1 “U ono vrijeme – riječ je Jahvina – povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti itelja jeruzalemskih.
8:2 I razasut će ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima sluahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji.
8:3 Tada će svima onima to preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprih, smrt biti milija od ivota” – riječ je Jahve nad Vojskama.
8:4 “Reci im: Ovako govori Jahve: ‘Padne li tko, neće li opet ustati, zaluta li, neće li se opet vratiti?
8:5 Zato onda taj narod luta uporno i neprekidno? Čvrsto se dre lai, neće da se obrate.
8:6 Pazio sam i oslukivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori ‘to učinih?’ Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne.
8:7 Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i dral dre se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina.
8:8 Kako moete tvrditi: ‘Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!’ Zaista, u la ga je pretvorila laljiva pisaljka pisara!
8:9 Mudraci će biti osramoćeni, prestravljeni i uhvaćeni u zamku. Gle, oni prezree riječ Jahvinu! A njihova mudrost – to im koristi?
8:10 Zato ću ene njihove dati strancima, a vaa polja osvajačima. Jer od najmanjeg do najvećega svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.
8:11 I olako liječe ranu naroda mojega vičući: ‘Mir! Mir!’ Ali mira nema.
8:12 Neka se postide to gnusobu počinie, no oni vie ne znaju to je stid, ne umiju se vie crvenjeti. Zato će popadati s onima to padaju, sruit će se kad stanem kanjavati” – govori Jahve.
8:13 “Htjedoh u berbu k njima – riječ je Jahvina – a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; čak je i liće uvelo. Zato ih predah onima to prolaze kraj njih.
8:14 ‘Zato jo čekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog na, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgrijeismo protiv Jahve.
8:15 Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo uasa!
8:16 Iz Dana dopire njitanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha drće zemlja sva. Dolaze da prodru zemlju i to je napunja, grad i itelje u njemu.’
8:17 I gle, putam na vas otrovnice protiv kojih nema čarolija; ujedat će vas – riječ je Jahvina –
8:18 lijeka biti neće.” Bol me spopada, srce mi iznemoglo.
8:19 Evo zapomau kćeri naroda moga iz zemlje daleke: “Zar Jahve nije vie na Sionu? Kralj njegov? Zato me razjarie svojim kipovima, nitavilima tuđinskim?
8:20 etva prođe, minu ljeto, a mi nismo spaeni!”
8:21 Satrven sam to je kći naroda mojega satrvena, alostan sam, stravom obuzet.
8:22 Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? TÓa zato ne dolazi ozdravljenje kćeri naroda mojega?
8:23 O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oči moje u vrutak suza, danju i noću da plačem nad poginulima kćeri svoje, naroda svojega!