Main Index: Croatian Bible
Jeremiah 20
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
20:1 A svećenik Pahur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, ču kako Jeremija prorokuje te riječi.
20:2 I Pahur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade to se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu.
20:3 A kad sutradan Pahur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: “Jahve te vie ne zove Pahur već ‘Uas odasvud’.
20:4 Jer ovako govori Jahve: ‘Evo, predajem te uasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim će očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti.
20:5 I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.’
20:6 A ti će se, Pahure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon će doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si lai prorokovao.”
20:7 Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava.
20:8 Jer kad god progovorim, moram vikati, navijetati moram: “Nasilje! Propast!” Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan.
20:9 I rekoh u sebi: neću vie na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al’ tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdrim, ne mogoh vie.
20:10 Čuh klevete mnogih: “Uas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.” Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. “Moda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!”
20:11 Sa mnom je Jahve kao snaan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote.
20:12 O Jahve nad Vojskama, koji proniče pravednika i vidi mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuje, jer tebi povjerih parnicu svoju.
20:13 Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi duu sirote iz ruku zlikovaca.
20:14 Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen!
20:15 Proklet bio čovjek koji ocu mom dojavi: “Rodio ti se sin, mukić!” i time mi oca obradova.
20:16 Tom čovjeku bilo kao gradovima to ih Jahve nemilice razvali; već u cik zore čuo zapomaganje i poklike bojne u podne,
20:17 jer me ne pogubi u majčinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna!
20:18 O, zato izađoh iz majčina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokončam dane!