Main Index: Croatian Bible
Jeremiah 48
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
48:1 O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Jao brdu Nebu jer je opustoeno, postiđen je Kirjatajim i osvojen, tvrđa posramljena, razorena,
48:2 nema vie dike moapske. U Hebonu mu propast skovae: ‘Hajde da ga istrijebimo iz naroda!’ A ti, Madmene, bit će razoren, mač već ide za tobom!
48:3 Sluaj! Jauci se čuju iz Horonajima: ‘Pohara, propast strana!’
48:4 ‘Moab je smlavljen!’ čuje se vritanje malia njegovih.
48:5 Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući. Da, niz obronke Horonajima razlijee se jauk nad propaću.
48:6 ‘Bjeite, spasavajte ivot, ugledajte se u pustinjsku magarad!’
48:7 Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit će i ti osvojen. Kemo odlazi u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima svojim.
48:8 Pustonik će doći u svaki grad, nijedan mu neće izmaći: Dolina će biti poharana, Visoravan opustoena,” govori Jahve!
48:9 Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja sruen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava.
48:10 Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju mač svoj ne omasti!
48:11 Od mladosti svoje mir uivae Moab, leae na drodini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo iao nije: zato mu okus ostade svje, miris nepromijenjen.
48:12 “Ali, evo, dolaze dani” – govori Jahve – “i ja ću mu poslati tlačitelje koji će ga pretakati, isprazniti njegove bačve i sudove njegove porazbijati.
48:13 I tada će se Moab postidjeti zbog Kemoa, kao to se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao.”
48:14 Kako moete reći: “Mi smo junaci, hrabri ratnici.”
48:15 Pustonik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, riječ je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime.
48:16 Blii se propast Moabova, nesreća njegova hiti.
48:17 alite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: “Kako li se slomi čvrsta palica, ezlo veličanstveno!”
48:18 Siđi sa slave svoje, sjedni u blato, itelju, kćeri dibonska! Jer pustonik Moaba navali na te, porui sve utvrde tvoje.
48:19 Stani na cestu i promatraj, o itelju Aroera! Pitaj bjegunce i preivjele, pitaj ih: “to se to dogodi?”
48:20 “Moab se stidi jer je slomljen. Plačite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan.”
48:21 Sud stie nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot,
48:22 nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim,
48:23 Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon,
48:24 Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.
48:25 “Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena.”
48:26 “Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh.
48:27 Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga moda zatekli u krađi te mae glavom kad god o njemu govori?”
48:28 “Ostavite gradove, ivite u pećinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi to se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!”
48:29 Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova!
48:30 “Poznajem ja obijest njegovu – riječ je Jahvina – la njegovih riječi, la djela njegovih!
48:31 Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa.
48:32 Vie nego nad Jazerom, plakat ću nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pruahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i etve pade sada pustonik.
48:33 Ičeznu radost i veselje iz voćnjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci vie grođa ne maste, veseli zvuci vie nisu veseli.”
48:34 Urlanje Hebona i Elalea čuje se sve do Jahasa. Viču od Soara do Horonajima i Eglat eliije, jer se i vode nimrimske pretvorie u pustaru.
48:35 “U Moabu ću učiniti – riječ je Jahvina – da se ne uzlazi na uzviice i kadi bogovima njegovim.
48:36 Stoga mi srce poput frule drće za Moabom, srce moje poput frule drće za ljudima Kir Heresa: jer propade stečevina koju stekoe!
48:37 Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet.
48:38 Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krčag koji se nikomu ne mili” – riječ je Jahvina.
48:39 Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strailo svim susjedima.
48:40 Jer ovako govori Jahve: “Gle, poput orla lebdi, nad Moabom iri krila.
48:41 Gradovi su zauzeti, osvojene tvrđave. Srce moapskih junaka bit će toga dana kao srce ene u trudovima.
48:42 Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu.
48:43 Strava, jama i zamka tebi, itelju Moaba! – riječ je Jahvina.
48:44 Tko stravi umakne, u jamu će pasti; tko se iz jame izvuče, u zemlju će pasti. Da, to ću svaliti na Moab u danima kazne njegove” – riječ je Jahvina.
48:45 “U sjeni se hebonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al’ vatra izlazi iz Hebona, plamen lie iz dvora sihonskog i prodire sljepoočnice Moabu i tjeme sinova nemirničkih.
48:46 Jao tebi, Moabe! Umiljen si, narode Kemoev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoe, kćeri tvoje u progonstvo.
48:47 Ali ću promijeniti udes Moabov u budućnosti” – riječ je Jahvina. Dovde suđenje Moabu.