Main Index: Croatian Bible
Jeremiah 14
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
14:1 Riječ Jahvina Jeremiji o velikoj sui:
14:2 Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno lee na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije.
14:3 Odličnici alju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraćaju se praznih vrčeva, postiđeni, posramljeni, pokrie glavu svoju.
14:4 Zemlja je sva ispucala jer kie nema. Ratari se postidjee, pokrie glave.
14:5 Pa i kouta u polju ostavlja mlado jer trave nema.
14:6 Divlji magarci, stojeć’ na goletima, daću kao čagalj, oči im malaksale jer nema zelenila.
14:7 Bezakonja naa protiv nas svjedoče, smiluj se, o Jahve, rad’ imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagrijeismo,
14:8 o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zato si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik to se uvrati da prenoći?
14:9 Zato si kao prestravljen čovjek, kao junak koji ne moe pomoći? TÓa ti si među nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom – nemoj nas ostaviti!
14:10 Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne tede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kanjava grijehe njihove.
14:11 I reče mi Jahve: “Ne trai milosti za ovaj narod.
14:12 Ako će i postiti, neću usliiti njihovih vapaja. Ako će i prinijeti paljenicu i prinos, neće mi omiljeti. Jer mačem, glađu i kugom ja ću ih zatrti.”
14:13 Tada rekoh: “Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača, niti će vam biti gladi, nego ću vam dati postojan mir na ovome mjestu.'”
14:14 A Jahve mi reče: “La prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh – ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lana viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.”
14:15 Zato ovako govori Jahve: “Proroci ti to u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neće biti ni mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi poginuti.
14:16 A narod ovaj kojemu prorokuju leat će po ulicama jeruzalemskim, pokoen mačem i glađu, i neće biti čovjeka da ga pokopa – njih, ene njihove, sinove i kćeri njihove. Tako ću na njih izliti zloću njihovu.”
14:17 A ti im reci ovako: Nek’ oči moje suze rone danju i noću, i neka ne prestanu, jer je strano slomljena djevica, kći naroda moga, ranom neobično ljutom.
14:18 Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i nita ne znaju.
14:19 TÓa zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti dui omrznu Sion? Zato nas tako bije te nam vie nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo uasa!
14:20 O Jahve, bezbonost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagrijeismo!
14:21 Ne odbaci nas, rad’ imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama!
14:22 Zar ispraznost bezbonika dada daje? Ili zar nebesa sama kie? Zar ne daje ti to, Jahve, Boe na? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to čini.