Main Index: Croatian Bible
Jeremiah 34
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
34:1 Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlaću, i svi narodi navalie na Jeruzalem i na sve gradove njegove.
34:2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Idi i govori sa Sidkijom, kraljem judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: ‘Evo, predajem ovaj grad u ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali.
34:3 Ni ti neće ruci njegovoj umaći. Da, bit će uhvaćen i predat će te u njegove ruke; oči u oči gledat će kralja babilonskoga, usta u usta on će s tobom govoriti i bit će odveden u Babilon.’
34:4 Ali čuj riječ Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti poručuje Jahve: ‘Neće od mača poginuti,
34:5 umrijet će u miru! I kao to su tvoje očeve i kraljeve tvoje prethodnike okadili, i tebe će okaditi i naricat će za tobom: ‘Jao Gospodaru!’ Ja ti to govorim’ – riječ je Jahvina.
34:6 I prorok Jeremija poruči sve ove riječi Sidkiji, kralju judejskom u Jeruzalemu,
34:7 dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine – na Laki i Azeku, jer jo samo oni preostadoe od judejskih utvrđenih gradova.
34:8 Riječ koju Jahve uputi Jeremiji, poto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu,
34:9 da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da vie ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob.
34:10 I svi odličnici i sav narod koji uđoe u ovaj savez pristadoe te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im vie ne robuju. Pristadoe, dakle, i pustie ih.
34:11 A potom se okrenue i uzee opet svoje robove i ropkinje koje bijahu oslobodili pa ih prisilie da im opet robuju.
34:12 Tada Jahve uputi riječ Jeremiji govoreći:
34:13 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Ja sam sklopio Savez s ocima vaim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreći:
34:14 ‘Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga Hebreja koji mu se prodao i est godina kao rob sluio.’ Ali me vai oci ne posluae i ne htjedoe me čuti.
34:15 A vi se bijaste obratili i učinili to je pravo u očima mojim, proglasivi slobodu za svakoga blinjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom.
34:16 A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste već bili oslobodili, i ponovo ste ih prisilili da vam robuju.”
34:17 Zato ovako govori Jahve: “Vi me ne posluaste da proglasite slobodu subratu svojemu i blinjemu. I zato, evo, i ja proglaavam protiv vas slobodu – riječ je Jahvina – maču, kugi i gladi, i učinit ću vas strailom svim kraljevstvima zemlje.
34:18 A s ljudima koji razvrgoe Savez moj i ne ispunie saveza obećana pred mojim licem postupit ću kao s teletom to ga nadvoje rasjekoe te između tih pola prođoe.
34:19 Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, svećenike i sav narod zemlje to prođoe između pola telećih
34:20 predat ću u ruke dumana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.
34:21 Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat ću u ruke dumana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla.
34:22 Evo, ja ću im zapovjediti – riječ je Jahvina – i vratit ću ih na ovaj grad, i navalit će na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit ću u pustinju nenastanjenu.”