Main Index: Croatian Bible

Luke 1

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]

1:1 Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama –

1:2 kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi –

1:3 pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati

1:4 da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

1:5 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.

1:6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

1:7 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

1:8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,

1:9 ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad.

1:10 Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.

1:11 A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.

1:12 Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.

1:13 No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.

1:14 Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.

1:15 Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.

1:16 Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.

1:17 Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.”

1:18 Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.”

1:19 Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.

1:20 I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.”

1:21 Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.

1:22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.

1:23 Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.

1:24 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:

1:25 “Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.”

1:26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret

1:27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.

1:28 Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”

1:29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.

1:30 No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.

1:31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.

1:32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,

1:33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”

1:34 Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?”

1:35 Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.

1:36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.

1:37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!”

1:38 Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.

1:39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.

1:40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.

1:41 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga

1:42 i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

1:43 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

1:44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.

1:45 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”

1:46 Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina,

1:47 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

1:48 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

1:49 Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!

1:50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.

1:51 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.

1:52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

1:53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

1:54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:

1:55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.”

1:56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

1:57 Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.

1:58 Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

1:59 Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija,

1:60 no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!”

1:61 Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.”

1:62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.

1:63 On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude,

1:64 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

1:65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.

1:66 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

1:67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj!

1:69 Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,

1:70 kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:

1:71 spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;

1:72 iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,

1:73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati

1:74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha

1:75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

1:76 A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,

1:77 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,

1:78 darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine

1:79 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.”

1:80 Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.