Main Index: Croatian Bible
Luke 20
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
20:1 Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i navijetao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starjeinama
20:2 pa mu dobace: “Reci nam kojom vlaću to čini ili tko ti dade tu vlast?”
20:3 On odgovori: “Upitat ću i ja vas. Recite mi:
20:4 krst Ivanov bijae li od Neba ili od ljudi?”
20:5 A oni smiljahu među sobom: “Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zato mu ne povjerovaste?’
20:6 A reknemo li ‘od ljudi’, sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok.”
20:7 I odgovore da ne znaju odakle.
20:8 I Isus reče njima: “Ni ja vama neću kazati kojom vlaću ovo činim.”
20:9 Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: “Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme.”
20:10 “Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoe i otposlae praznih ruku.
20:11 Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoe, izruie i otposlae praznih ruku.
20:12 Posla i trećega. A oni i njega izranie i izbacie.”
20:13 “Nato reče gospodar vinograda: ‘to da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda potovati.’
20:14 Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: ‘Ovo je batinik. Ubijmo ga da batina bude naa.’
20:15 Izbacie ga iz vinograda i ubie.” “to će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?
20:16 Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.” Koji ga sluahu rekoe: “Boe sačuvaj!”
20:17 A on ih oinu pogledom i reče: “A to ono pie: Kamen to ga odbacie graditelji postade kamen zaglavni?
20:18 Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.”
20:19 Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojae naroda. Dobro razumjee da o njima kaza tu prispodobu.
20:20 Vrebajući na nj, poslae uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
20:21 Upitae ga dakle: “Učitelju, znamo da pravo zbori i naučava te nisi pristran, nego po istini uči putu Bojem.
20:22 Je li nam doputeno dati porez caru ili nije?”
20:23 Proničući njihovu lukavost, reče im:
20:24 “Pokaite mi denar.” “Čiju ima sliku i natpis?”
20:25 A oni će: “Carevu.” On im reče: “Stoga dajte caru carevo, a Bogu Boje.”
20:26 I ne mogoe ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknue zadivljeni njegovim odgovorom.
20:27 Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitae ga:
20:28 “Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imae enu, neka njegov brat uzme tu enu te podigne porod bratu svomu.
20:29 Bijae tako sedmero braće. Prvi se oeni i umrije bez djece.
20:30 Drugi uze njegovu enu,
20:31 onda treći; i tako redom sva sedmorica pomrijee ne ostavivi djece.
20:32 Naposljetku umrije i ena.
20:33 Kojemu će dakle od njih ta ena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za enu.”
20:34 Reče im Isus: “Djeca se ovog svijeta ene i udaju.
20:35 No oni koji se nađoe dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se ene niti udaju.
20:36 Zaista, ni umrijeti vie ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Boji jer su sinovi uskrsnuća.”
20:37 “A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
20:38 A nije on Bog mrtvih, nego ivih. Ta svi njemu ive!”
20:39 Neki pismoznanci primijete: “Učitelju! Dobro si rekao!”
20:40 I nisu se vie usuđivali upitati ga bilo to.
20:41 A on im reče: “Kako kau da je Krist sin Davidov?
20:42 Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna
20:43 dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim!’
20:44 David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?”
20:45 I pred svim narodom reče svojim učenicima:
20:46 “Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,
20:47 prodiru kuće udovičke, jo pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to otrija osuda.”