Main Index: Croatian Bible

Luke 2

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]

2:1 U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.

2:2 Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.

2:3 Svi su išli na popis, svaki u svoj grad.

2:4 Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem –

2:5 da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.

2:6 I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi.

2:7 I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

2:8 A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada.

2:9 Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše.

2:10 No anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!

2:11 Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.

2:12 I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.”

2:13 I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:

2:14 “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”

2:15 Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: “Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.”

2:16 I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.

2:17 Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu.

2:18 A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.

2:19 Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.

2:20 Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.

2:21 Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

2:22 Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu –

2:23 kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! –

2:24 i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

2:25 Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu.

2:26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.

2:27 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon,

2:28 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

2:29 “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!

2:30 Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,

2:31 koje si pripravio pred licem svih naroda:

2:32 svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.”

2:33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori.

2:34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan –

2:35 a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”

2:36 A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina,

2:37 a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu.

2:38 Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

2:39 Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.

2:40 A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

2:41 Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem.

2:42 Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom.

2:43 Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.

2:44 Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.

2:45 I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

2:46 Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita.

2:47 Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim.

2:48 Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.”

2:49 A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”

2:50 Oni ne razumješe riječi koju im reče.

2:51 I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.

2:52 A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.