Main Index: Croatian Bible
Luke 14
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
14:1 Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.
14:2 Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest.
14:3 Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: “Je li doputeno subotom liječiti ili nije?”
14:4 A oni mukom ponikoe. On ga dotaknu, izliječi i otpusti.
14:5 A njima reče: “Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga bre bolje izvući i u dan subotni?”
14:6 I ne mogoe mu na to odgovoriti.
14:7 Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
14:8 “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi moda bio pozvan koji časniji od tebe,
14:9 te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada će, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto.
14:10 Nego kad bude pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se navie!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima,
14:11 jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponien, a koji se ponizuje, bit će uzvien.”
14:12 A i onome koji ga pozva, kaza: “Kad priređuje objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi moda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.
14:13 Nego kad priređuje gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.
14:14 Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.”
14:15 Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: “Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Bojem!”
14:16 A on mu reče: “Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge.
14:17 I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’
14:18 A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’
14:19 Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okuati ih. Molim te, ispričaj me.’
14:20 Treći reče: ‘Oenio sam se i zato ne mogu doći.'”
14:21 “Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’
14:22 I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je to si naredio i jo ima mjesta.’
14:23 Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’
14:24 A kaem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.”
14:25 S njim je zajedno putovalo silno mnotvo. On se okrene i reče im:
14:26 “Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, enu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj ivot, ne moe biti moj učenik!
14:27 I tko ne nosi svoga kria i ne ide za mnom, ne moe biti moj učenik!”
14:28 “Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati trokove ima li čime dovriti:
14:29 da ga ne bi – poto već postavi temelj, a ne mogne dovriti – počeli ismjehivati svi koji to vide:
14:30 ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne moe dovriti!’
14:31 Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća moe presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća?
14:32 Ako ne moe, dok je onaj jo daleko, poslat će poslanstvo da zaite mir.”
14:33 “Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega to posjeduje, ne moe biti moj učenik.”
14:34 “Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti?
14:35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojite. Van se baca. Tko ima ui da čuje, neka čuje!”