Main Index: Croatian Bible
Luke 7
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
7:1 Poto dovri sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum.
7:2 Nekomu satniku bijae bolestan sluga, samo to ne izdahnu, a bijae mu veoma drag.
7:3 Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starjeine idovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu.
7:4 Kad oni dođoe Isusu, usrdno ga moljahu: “Dostojan je da mu to učini
7:5 jer voli na narod, i sinagogu nam je sagradio.”
7:6 Isus se uputi s njima. I kad bijae već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđe pod krov moj.
7:7 Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj.
7:8 Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.”
7:9 Čuvi to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnotvu koje je ilo za njim i reče: “Kaem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere.”
7:10 Kad se oni koji su bili poslani vratie kući, nađoe slugu zdrava.
7:11 Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet.
7:12 Kad se priblii gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
7:13 Kad je Gospodin ugleda, saali mu se nad njom i reče joj: “Ne plači!”
7:14 Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoe, a on reče: “Mladiću, kaem ti, ustani!”
7:15 I mrtvac se podie i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
7:16 Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!”
7:17 I proiri se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
7:18 Sve to dojavie Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika
7:19 i posla ih Gospodinu da ga pitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?”
7:20 Doavi k njemu, rekoe ti ljudi: “Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: ‘Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'”
7:21 Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom.
7:22 Tada im odgovori: “Pođite i javite Ivanu to ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navjećuje evanđelje.
7:23 I blago onom tko se ne sablazni o mene.”
7:24 Kad Ivanovi glasnici odoe, poče Isus govoriti mnotvu o Ivanu: “to ste izali u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
7:25 Ili to ste izali vidjeti: Čovjeka u mekuaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskoju po kraljevskim su dvorima.
7:26 Ili to ste izali vidjeti? Proroka? Uistinu, kaem vam, i vie nego proroka!
7:27 On je onaj o kome je pisano: Evo, aljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.
7:28 Kaem vam: među rođenima od ene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Bojem veći je od njega.”
7:29 Sav narod koji ga je sluao, pa i carinici, uvidjee pravednost Boju: pokrstie se Ivanovim krstom.
7:30 Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoe to je Bog s njima naumio jer ne htjedoe da ih Ivan krsti.
7:31 “S kime dakle da prispodobim ljude ovog narataja? Komu su nalik?
7:32 Nalik su djeci to sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!’
7:33 Doista, doao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: ‘Đavla ima!’
7:34 Doao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: ‘Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grenika!’
7:35 Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.”
7:36 Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu.
7:37 Kad eto neke ene koja bijae grenica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti
7:38 i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomaću.
7:39 Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: “Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to ena koja ga se dotiče: da je grenica.”
7:40 A Isus, da mu odgovori, reče: “imune, imam ti neto reći.” A on će: “Učitelju, reci!” A on:
7:41 “Neki vjerovnik imao dva dunika. Jedan mu dugovae pet stotina denara, drugi pedeset.
7:42 Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih vie ljubiti?”
7:43 imun odgovori: “Predmnijevam, onaj kojemu je vie otpustio.” Reče mu Isus: “Pravo si prosudio.”
7:44 I okrenut eni reče imunu: “Vidi li ovu enu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla.
7:45 Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati.
7:46 Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomaću noge pomaza.
7:47 Stoga, kaem ti, oproteni su joj grijesi mnogi jer ljubljae mnogo. Komu se malo oprata, malo ljubi.”
7:48 A eni reče: “Oproteni su ti grijesi.”
7:49 Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprata?”
7:50 A on reče eni: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!”