We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

A cheerful spirit is one of the most valuable gifts ever bestowed upon humanity by a kind Creator. It is the sweetest and most fragrant flower of the Spirit, that constantly sends out its beauty and fragrance, and blesses everything within its reach. It will sustain the soul in the darkest and most dreary places of this world. It will hold in check the demons of despair, and stifle the power of discouragement and hopelessness. It is the brightest star that ever cast its radiance over the darkened soul, and one that seldom sets in the gloom of morbid fancies and forboding imaginations.

Let Him therefore send and do what He will. By His grace, if we are His, we will face it, bow to it, accept it, and give thanks for it. God’s Providence is always executed in the ‘wisest manner’ possible. We are often unable to see and understand the reasons and causes for specific events in our lives, in the lives of others, or in the history of the world. But our lack of understanding does not prevent us from believing God.
Don Fortner

FREE Online Croatian Bible. John Chapter 2:1-25.

Main Index: Croatian Bible

 

John 2

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]

2:1 Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.

2:2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici.

2:3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: “Vina nemaju.”

2:4 Kaže joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!”

2:5 Nato će njegova mati poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite!”

2:6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.

2:7 Kaže Isus poslužiteljima: “Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha.

2:8 Tada im reče: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu.

2:9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika

2:10 i kaže mu: “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”

2:11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.

2:12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

2:13 Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.

2:14 U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.

2:15 I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,

2:16 a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.”

2:17 Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

2:18 Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?”

2:19 Odgovori im Isus: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.”

2:20 Rekoše mu nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?”

2:21 No on je govorio o hramu svoga tijela.

2:22 Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

2:23 Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.

2:24 No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao

2:25 i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.