Main Index: Croatian Bible
Genesis 8
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
8:1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke to bijae s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
8:2 Zatvorie se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dad s neba prestade.
8:3 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
8:4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
8:5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokau se brdski vrhunci.
8:6 Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je načinio na korablji;
8:7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetae i dolijetae dok se vode sa zemlje nisu isuile.
8:8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
8:9 Ali golubica ne nađe uporita nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda jo pokrivae svu povrinu; on prui ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
8:10 Počeka jo sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
8:11 Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
8:12 Jo počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: vie mu se nije vratila.
8:13 est stotina prve godine Noina ivota, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoe vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povrina okopnjela.
8:14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijae suha.
8:15 Tada Bog reče Noi:
8:16 “Iziđi iz korablje, ti, tvoja ena, tvoji sinovi i ene tvojih sinova s tobom.
8:17 Sa sobom izvedi sva iva bića, sva stvorenja to su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce to zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji mnoe!”
8:18 I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, ena njegova i ene sinova njegovih.
8:19 Sve ivotinje, svi gmizavci, sve ptice – svi stvorovi to se zemljom miču – iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
8:20 I podie Noa rtvenik Jahvi; uze od svih čistih ivotinja i od svih čistih ptica i prinese na rtveniku rtve paljenice.
8:21 Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: “Nikad vie neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad vie unititi sva iva stvorenja, kako sam učinio.
8:22 Sve dok zemlje bude, sjetve, etve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće.”