Main Index: Croatian Bible
Genesis 37
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
37:1 A Jakov se bijae nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridolica – u zemlji kanaanskoj.
37:2 Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladić, u dobi od sedamnaest godina, Josip je čuvao stada sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu ene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.
37:3 Izrael je volio Josipa vie nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu.
37:4 Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli vie od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.
37:5 Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga jo vie zamrze.
37:6 “Posluajte”, reče im, “san to sam ga usnio!
37:7 Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vai snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu.”
37:8 Njegova ga braća upitae: “Kani li nad nama zakraljevati? Hoće li nam biti gospodar?” I jo ga vie zamrze zbog njegova pričanja o snovima.
37:9 Usni on jo jedan san te ga ispriča svojoj braći: “Jo sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!”
37:10 Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: “to znači taj san to si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?”
37:11 I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmiljao o svemu.
37:12 Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu ekema.
37:13 Izrael reče Josipu: “Tvoja braća čuvaju stada kod ekema, pa hajde da te poaljem k njima.” On mu odgovori: “Dobro, idem.”
37:14 Potom će mu otac: “Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi.” Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u ekem.
37:15 Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: “to trai?”
37:16 “Traim braću”, odgovori. “Moe li mi kazati gdje čuvaju stada?”
37:17 A čovjek reče: “Odavde su otili. Čuo sam ih gdje govore: ‘Hajdemo u Dotan.'” Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.
37:18 Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se pribliio, počnu se dogovarati da ga ubiju.
37:19 I jedan drugom reče: “Eno stie onaj sanjar!
37:20 Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Moemo kazati da ga je prodrla divlja zvijer. Vidjet ćemo to će biti od njegovih snova!”
37:21 Ali kad je to čuo Ruben, pokua da ga izbavi iz njihovih aka. I reče: “Nemojmo oduzimati njegova ivota!
37:22 Ne prolijevajte krvi” – dalje je govorio Ruben. “Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne diite na nj ruke!” Htio ga je tako izbaviti iz njihovih aka i odvesti ocu.
37:23 Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu to je bila na njemu;
37:24 pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.
37:25 Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jimaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.
37:26 Tada reče Juda svojoj braći: “to ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo?
37:27 Hajde da ga prodamo Jimaelcima; ali ne diimo na nj ruke. TÓa on je na brat, nae meso.” Braća ga posluaju.
37:28 Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jimaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
37:29 Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću.
37:30 A kad se vratio svojoj braći, povika: “Dječaka nema! Kamo ću ja sad?”
37:31 A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv.
37:32 Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: “Ovo smo nali; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije.”
37:33 Prepozna je on pa reče: “Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!”
37:34 I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivae svoga sina.
37:35 Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utjeiti, ali se on ne mogae utjeiti. Govorio je: “Ne, sići ću k svome sinu u eol tugujući!” Tako ga je oplakivao njegov otac.
37:36 A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku strae.