Main Index: Croatian Bible

Genesis 24

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]

24:1 Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu.

24:2 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: “Stavi svoju ruku pod moje stegno

24:3 da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim,

24:4 nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.”

24:5 A sluga mu reče: “A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?”

24:6 Abraham mu odgovori: “Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!

24:7 Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju’, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu.

24:8 A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!”

24:9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.

24:10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.

24:11 Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu.

24:12 Onda reče: “Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!

24:13 Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;

24:14 pa neka djevojka kojoj ja rečem: ‘Molim te, spusti svoj vrč da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij! I deve ću ti napojiti’, bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru.”

24:15 Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu.

24:16 Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore.

24:17 Sluga joj potrča u susret i reče: “Daj mi malo vode iz svog vrča!”

24:18 “Pij, gospodine!” – odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti.

24:19 Kad je njega napojila, reče: “Nalit ću i tvojim devama da se napoje.”

24:20 Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama.

24:21 Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije.

24:22 Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela.

24:23 Zatim reče: “Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?”

24:24 Ona mu odgovori: “Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru.”

24:25 Još mu doda: “Ima slame i p§iće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište.”

24:26 Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi

24:27 i progovori: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara.”

24:28 Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke.

24:29 A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k čovjeku kod studenca.

24:30 Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: “Ovako mi je čovjek govorio”, on pođe onome koji je još stajao kod deva na studencu.

24:31 Reče on: “Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve.”

24:32 Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i p§iće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.

24:33 Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: “Neću jesti dok ne kažem što imam kazati.” A Laban mu reče: “Onda kazuj!”

24:34 “Ja sam sluga Abrahamov”, poče on.

24:35 “Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi.

24:36 Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.

24:37 Potom mene moj gospodar zakune rekavši: ‘Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,

24:38 nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.’

24:39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘A što ako žena za mnom ne pođe?’

24:40 On mi odgovori: ‘Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.

24:41 Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.’

24:42 Danas dođoh na studenac i rekoh: ‘Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo,

24:43 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! –

24:44 i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! – ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.’

24:45 Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem!’

24:46 Ona brzo spusti vrč i odvrati: ‘Pij! A napojit ću i tvoje deve.’ Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.

24:47 Pitao sam je: ‘Čija si kći?’ Odgovorila je: ‘Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.’ Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke.

24:48 Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu.

24:49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo.”

24:50 Tada odgovore Laban i Betuel: “Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne.

24:51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.”

24:52 Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.

24:53 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.

24:54 Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: “Pustite me da se vratim svome gospodaru!”

24:55 A njezin brat i majka odgovore: “Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!”

24:56 On im reče: “Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!”

24:57 Oni odgovore: “Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!”

24:58 Dozovu Rebeku pa je upitaju: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?” Ona odgovori: “Hoću.”

24:59 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.

24:60 Blagoslove Rebeku i reknu joj: “Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!”

24:61 Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.

24:62 Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba.

24:63 U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze.

24:64 Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve

24:65 pa zapita slugu: “Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?” A sluga odgovori: “Ono je moj gospodar.” Nato ona uze koprenu te se pokri.

24:66 Sluga ispriča Izaku sve što je učinio.

24:67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.