Main Index: Croatian Bible
Genesis 19
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
19:1 Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,
19:2 a onda im reče: “Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda moete na put rano.” A oni rekoe: “Ne, noć ćemo provesti na trgu.”
19:3 Ali ih on uporno navraćae, i oni se uvratie k njemu i uđoe u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovae.
19:4 Jo ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću.
19:5 Zovnu Lota pa mu reknu: “Gdje su ljudi to su noćas doli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?”
19:6 Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.
19:7 “Braćo moja,” reče on, “molim vas, ne činite toga zla!
19:8 Imam, evo, dvije kćeri s kojima jo čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima to elite; samo ovim ljudima nemojte nita učiniti jer su doli pod sjenu moga krova.”
19:9 “Odstupi odatle!” – rekoe. – “Doao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima.” I nasrnue na jadnika Lota i navalie na vrata da ih razbiju.
19:10 Ali ona dvojica prue ruke van, povukoe Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;
19:11 a ljude pred vratima, mlade i stare, zablijete tako da nisu mogli naći vrata.
19:12 Onda ona dvojica upitaju Lota: “Koga jo ovdje ima: sinove i kćeri, sve koje ima u gradu iz mjesta izvedi!
19:13 Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga unitimo.”
19:14 Iziđe Lot da to kae svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: “Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve unititi grad!” Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija alu.
19:15 Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: “Na noge! Uzmi svoju enu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne bude zatrt kaznom grada!”
19:16 Ali on oklijevae. Zato ga oni uzee za ruku, a tako i njegovu enu i njegove dvije kćeri i – po smilovanju Jahvinu nad njim – odvedoe ih i ostavie izvan grada.
19:17 Kad ih izvedoe u polje, jedan progovori: “Bjei da ivot spasi! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bjei u brdo da ne bude zatrt!”
19:18 Ali Lot odvrati: “Nemoj, gospodine!
19:19 Nego ako je tvoj sluga naao milost u tvojim očima – a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivi mi ivot – ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem.
19:20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bjeim – mjesto je zbilja maleno – daj da ivot spasim!”
19:21 Odgovori mu: “Usliat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govori.
19:22 Brzo! Bjei onamo, jer ne mogu nita činiti dok ti onamo ne stigne.” Zato se onaj grad zove Soar.
19:23 Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,
19:24 Jahve zapljuti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem
19:25 i uniti one gradove i svu onu ravnicu, sve itelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.
19:26 A Lotova se ena obazre i pretvori se u stup soli.
19:27 Sutradan u rano jutro Abraham se pouri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,
19:28 upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se die dim nad zemljom kao dim kakve klačine.
19:29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
19:30 Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri ivjeli su u pećini.
19:31 Starija reče mlađoj: “Otac nam ostarje, a mua na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu.
19:32 Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.”
19:33 One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
19:34 Sutradan starija reče mlađoj: “Sinoć sam, eto, leala ja s naim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo.”
19:35 Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
19:36 Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem.
19:37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac dananjih Moabaca.
19:38 I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac dananjih Amonaca.