Main Index: Croatian Bible
Genesis 47
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
47:1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: “Moj otac i moja braća stigoe sa svojim ovcama i govedima i sa svime to imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u goenskom kraju.”
47:2 I uzevi petoricu između svoje braće, uvede ih faraonu.
47:3 Onda faraon zapita njegovu braću: “Čime se bavite?” Odgovore faraonu: “Tvoje su sluge stočari, ba kao to su bili nai preci.
47:4 Doli smo da potraimo kratak boravak u ovoj zemlji”, rekoe faraonu, “jer je nestalo pae za stada tvojih slugu, strana glad pritite kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u goenskom kraju.”
47:5 [5a] Faraon reče Josipu: [6b] “Neka se, dakle, nastane u goenskom kraju. A ako zna da među njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga.” [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoe u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to ču, reče Josipu: “Budući da su tvoj otac i tvoja braća doli k tebi,
47:6 [6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braću u najboljem kraju.”
47:7 Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.
47:8 A faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?”
47:9 Jakov odgovori faraonu: “Godina moga lutalačkog ivljenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga ivota; ne dostiu brojem godine ivljenja na zemlji mojih otaca.”
47:10 Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.
47:11 Tako Josip nastani svoga oca i svoju braću davi im u vlasnitvo najljepi kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio.
47:12 A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braću i svu očevu obitelj sve do najmanjega.
47:13 Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strana glad: izmuči ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.
47:14 Josip pobra sav novac to se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za ito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor.
47:15 Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođu k Josipu te mu reknu: “Daj nam kruha! Zato da pomremo pred tvojim očima? Novca vie nema.”
47:16 Josip odgovori: “Predajte svoju stoku pa ću vam dati ita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo.”
47:17 Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davae kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.
47:18 Kad je ona godina prola, dođu k njemu i druge godine te mu reknu: “Ne moemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su već ustupljena gospodaru; drugo nita ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice.
47:19 Zato da unitimo na tvoje oči i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i nae zemlje u zakup za kruh, i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preivimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pusto!”
47:20 Tako Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasnitvo,
47:21 a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.
47:22 Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su ivjeli od prihoda to im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.
47:23 Onda Josip reče svijetu: “Budući da sam danas za faraona prekupio i vas i vau zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.
47:24 A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vaim domovima i za hranu vaoj djeci.”
47:25 Oni odgovore: “ivot si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru to moemo biti faraonovi robovi.”
47:26 Tako Josip napravi za Egipat zemljini zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prela faraonu.
47:27 Izraelci se nastanie u zemlji egipatskoj, u kraju goenskom; u njem stekoe vlasnitvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoi.
47:28 U zemlji egipatskoj poivje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva ivota iznosila sto četrdeset i sedam godina.
47:29 A kad se priblii vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reče: “Ako mi eli ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!
47:30 Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!” “Učinit ću kako si rekao”, odgovori.
47:31 “Zakuni mi se!” – reče. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.