Main Index: Croatian Bible
Ezekiel 12
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
12:1 Opet mi dođe riječ Jahvina:
12:2 “Sine čovječji! Ti boravi u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, ui ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički.
12:3 Zato, sine čovječji, spremi izgnanički zaveljaj i njima na oči obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnički.
12:4 Obdan, njima na oči, iznesi zaveljaj, zaveljaj izgnanički, a iziđi obnoć na njihove oči kao to se odlazi u izgnanstvo.
12:5 Njima na oči prokopaj zid i kroza nj izađi.
12:6 I njima na oči vrgni zaveljaj na ramena i po mrkloj noći iziđi. Pokrij lice da ne vidi zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!”
12:7 Učinih kako mi bijae zapovjeđeno: obdan iznesoh zaveljaj, zaveljaj izgnanički, a obnoć prokopah zid rukama i njima na oči po mrkloj noći vrgoh zaveljaj na ramena.
12:8 Ujutro mi dođe riječ Jahvina:
12:9 “Sine čovječji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnički: ‘to to radi?’
12:10 ti mu reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je prorotvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.’
12:11 Reci: ‘Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako će biti njima: svi ćete se morati seliti u izgnanstvo!
12:12 Knez njihov morat će vrći zaveljaj na ramena i po mrkloj noći izaći. Prokopat će zid da izađe kroza nj i lice će pokriti rukama da očima ne vidi zemlje.
12:13 Ja ću mu razapeti mreu, i uhvatit će se u moju zamku, i odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neće ugledati i ondje će ivot ostaviti.
12:14 A sve one oko njega, pomagače i čete, rasprit ću u sve vjetrove i svoj mač ću trgnuti na njih.
12:15 A kad ih rasprim među narode i rasijem po zemljama, znat će da sam ja Jahve.
12:16 Ipak, ostavit ću nekolicinu koji će umaći maču, gladi i kugi, da među narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.'”
12:17 I dođe mi riječ Jahvina:
12:18 “Sine čovječji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom!
12:19 I reci puku zemlje: ‘Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto će jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer će im zemlja opustjeti i ostat će bez igdje ičega s bezakonja itelja svojih.
12:20 I svi gradovi, sada napučeni, bit će poharani, a sva zemlja opustoena. I znat će da sam ja Jahve!'”
12:21 I dođe mi riječ Jahvina:
12:22 “Sine čovječji, kakve su vam to priče o zemlji Izraelovoj? Govori se: ‘Gle, prolaze dani, a od prorotva nita!’
12:23 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Dokončat ću te priče i neće se vie ponavljati u Izraelu.’ Reci im: ‘Blie se već dani i sva će se prorotva moja ispuniti!
12:24 Jer neće vie biti u domu Izraelovu varavih viđenja, ni lanih prorotava kojima ljude bijahu zavodili.
12:25 Jer to ja, Jahve Gospod, govorim, to će i biti, i riječ se neće odgoditi! Da! Jo za vaih dana, rode odmetnički, riječ ću izgovoriti i izvriti.’ Tako govori Jahve Gospod!”
12:26 I dođe mi riječ Jahvina:
12:27 “Sine čovječji! Evo to se govori u domu Izraelovu: ‘Viđenje to ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!’
12:28 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Nijedna riječ moja neće se vie odgoditi! to rekoh, rečeno je, i sve će se ispuniti!’ – riječ je Jahve Gospoda.”