FREE Online Croatian Bible. Ezekiel Chapter 20:1-44.
Main Index: Croatian Bible
Ezekiel 20
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
20:1 Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, dođoe k meni neke od starjeina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedae preda me.
20:2 I dođe mi riječ Jahvina: “Sine čovječji! Govori starjeinama Izraelovim!
20:3 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Doli ste me pitati za savjet? ivota mi moga, nećete me pitati!’ – riječ je Jahve Gospoda.
20:4 Hoće li im suditi, hoće li suditi, sine čovječji? Pokai im gadosti otaca njihovih.
20:5 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog va!
20:6 Toga im se dana rukom podignutom zakleh da ću ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepu.
20:7 I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti to vam oči privlače i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer – ja sam Jahve, Bog va!’
20:8 Ali se oni odvrgoe od mene i ne htjedoe me posluati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oči zanijee i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlučih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdbu na njima u zemlji egipatskoj.
20:9 Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti –
20:10 izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;
20:11 i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vriti da bi ivio;
20:12 dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem.
20:13 Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbacie moje zakone, koje svatko mora vriti da bi ivio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.
20:14 Ali ni toga ne učinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh.
20:15 Ali im se zakleh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepu,
20:16 jer odbacie moje zakone, i ne hodie po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđae za njihovim kumirima.
20:17 Oči se moje ipak saalie da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne unitih,
20:18 nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: ‘Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne čuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim!
20:19 Ja sam Jahve, Bog va! Po uredbama mojim hodite, čuvajte i vrite moje zakone
20:20 i svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog va!’
20:21 Ali se i sinovi odmetnue od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vrili mojih zakona, koje svatko mora vriti da bi ivio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdbu svoju na njima u pustinji.
20:22 Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh.
20:23 No zakleh se u pustinji da ću ih raspriti među narode i rasijati po zemljama,
20:24 jer nisu vrili mojih zakona i jer prezree moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca.
20:25 I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju:
20:26 da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad. Htjedoh tako da ih zastraim, neka znaju da sam ja Jahve.
20:27 Sine čovječji, reci domu Izraelovu: ‘Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vai jo uvrijedie: nevjerom mi se iznevjerie!
20:28 Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povien breuljak ili stablo kronjato, prinosili bi rtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.
20:29 Upitah ih: to li znači ta uzviica na koju se penjete?’ I tako osta ime ‘bama’, uzviica, do dana dananjega.
20:30 Zato reci domu Izraelovu: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vai, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim?
20:31 Kaljate se prinoseći im darove, provodeći kroz oganj svoje sinove u čast svim kumirima svojim sve do dana dananjega. I da me onda za savjet pita, dome Izraelov! ivota mi moga – riječ je Jahve Gospoda – nećete me za savjet pitati!
20:32 I neće se zbiti o čemu sanjate kad govorite: ‘Bit ćemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja to slue drveću i kamenju.’
20:33 ivota mi moga – riječ je Jahve Gospoda – vladat ću vama rukom krepkom i miicom uzdignutom, u svoj estini svoje jarosti.
20:34 Izvest ću vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspreni rukom krepkom i miicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje!
20:35 Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!
20:36 Kao to sudih ocima vaim u pustinji zemlje egipatske, i vama ću suditi – riječ je Jahve Gospoda!
20:37 Provest ću vas ispod tapa svojega, podvrći vas brojenju:
20:38 razlučit ću između vas sve koji se pobunie i odvrgoe od mene: izvest ću ih iz zemlje u kojoj kao doljaci borave, ali – u zemlju Izraelovu nikad ući neće! I znat ćete da sam ja Jahve!’
20:39 ‘A vi, dome Izraelov’ – ovako govori Jahve Gospod – ‘samo idite i dalje sluite svaki svom kumiru! Jednom ćete, kunem vas se, posluati i nećete vie kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima:
20:40 na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj – riječ je Jahve Gospoda – sluit će mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje će mi oni omiljeti i ondje ću iskati vae podizanice i prinose vaih prvina sa svim svetinjama.
20:41 Omiljet ćete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama ću očitovati svetost svoju naočigled svih naroda.
20:42 Tada ćete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati očevima vaim.
20:43 Ondje ćete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami ćete sebi omrznuti zbog nedjela to ih počiniste.
20:44 I tada ćete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vaih putova ni po vaim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'”