Main Index: Croatian Bible
Ezekiel 33
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
33:1 Dođe mi riječ Jahvina:
33:2 “Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega! Reci: ‘Ako ja na neku zemlju dovedem mač, a narod te zemlje uzme jednoga između sebe i postavi ga za straara,
33:3 a on – videći da mač dolazi na zemlju – zatrubi u rog i opomene sav narod:
33:4 ako se tada onaj koji čuje glas roga ne da opomenuti te mač dođe i pogubi ga – krv njegova past će na glavu njegovu:
33:5 jer, čuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti – krv njegova past će na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi ivot.
33:6 A opet, ako straar – videći da mač dolazi na zemlju – ne zatrubi u rog i ne opomene narod te mač dođe i pogubi koga od njih: taj je, dodue, poginuo zbog svoga grijeha, ali ću ja krv njegovu traiti iz straarove ruke.’
33:7 I tebe sam, sine čovječji, postavio za straara domu Izraelovu: kad čuje riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.
33:8 Reknem li bezboniku: ‘Bezboniče, umrijet će!’ – a ti ne progovori i ne opomene bezbonika da se vrati od svojega zloga puta, bezbonik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu trait ću iz tvoje ruke.
33:9 Ali ako bezbonika opomene da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio ivot svoj.
33:10 Sine čovječji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: ‘Prijestupi i grijesi nai pritiću nas i zbog njih propadamo! I da jo ivimo?’
33:11 Odgovori im: ‘ivota mi moga – riječ je Jahve Gospoda – nije meni do smrti bezbonikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da ivi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zato da umrete, dome Izraelov!’
33:12 Sine čovječji, reci sinovima naroda svoga: ‘Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagrijei niti će bezbonik stradati zbog svoje bezbonosti u dan kad se od nje odvrati, kao to ni pravednik neće moći ostati na ivotu u dan kad sagrijei.
33:13 Reknem li ja prevedniku: ‘ivjet će!’ a on se pouzda u svoju pravednost i stane činiti nepravdu, zaboravit ću svu njegovu pravednost, i on će umrijeti zbog nepravde to je počini!
33:14 A reknem li bezboniku: ‘Umrijet će!’ a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi,
33:15 vrati zalog, plati oteto i stane ivjeti po zakonima ivota, ne čineći bezakonja – ivjet će, neće umrijeti!
33:16 I svi grijesi njegovi to ih bijae počinio bit će mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, ivjet će!’
33:17 Ali sinovi naroda tvoga govore: ‘Jahvin put nije pravedan!’ Njihov put nije pravedan!
33:18 Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, on će stoga umrijeti.
33:19 A ako se bezbonik odvrati od svoje bezbonosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on će zbog toga ivjeti.
33:20 A vi velite: ‘Jahvin put nije pravedan!’ Svakome ću od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!”
33:21 Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana naeg izgnanstva, dođe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reče: “Pade grad!”
33:22 Ruka se Jahvina spustila na me uveče, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on dođe k meni ujutro! Otvorie mi se, dakle, usta i ja vie ne bijah nijem.
33:23 I dođe mi riječ Jahvina:
33:24 “Sine čovječji, oni koji ive u ovim ruevinama zemlje Izraelove govore: ‘Jedan bijae Abraham i batini ovu zemlju, a nas je mnogo – nama je zemlja dana u posjed!’
33:25 Stoga im reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oči podiete kumirima svojim, krv prolijevate – i jo da posjedujete ovu zemlju?
33:26 Na svoj se mač oslanjate, činite gadosti, oskvrnjujete enu blinjega – i jo da posjedujete ovu zemlju?’
33:27 Ovo im reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: ivota mi moga, oni koji su u ruevinama od mača će pasti; one koji su u polju dat ću zvijerima da ih prodru; a koji su u utvrdama i po pećinama od kuge će poginuti!
33:28 Tako ću zemlju ovu razoriti i opustoiti i nestat će zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet će gore Izraelove i nitko vie neće njima prolaziti.
33:29 I znat će da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustoim zbog svih gadosti to ih počinie.’
33:30 A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kućnim vratima i govore jedan drugom: ‘Hajde da čujemo kakva je to riječ dola od Jahve!’
33:31 I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i slua tvoje riječi, ali ih ne izvruje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.
33:32 I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: riječi ti sluaju, ali ih ne izvruju.
33:33 Ali kad sve ovo dođe – gle, već dolazi – znat će da prorok bijae među njima!”