Main Index: Croatian Bible

Ezekiel 14

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]

14:1 Uto k meni dođoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me.

14:2 I dođe mi riječ Jahvina:

14:3 “Sine čovječji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oči u ono što ih na grijeh potiče. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta?

14:4 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oči u ono što ga na grijeh potiče, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit ću mu prema mnoštvu njegovih kumira,

14:5 da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.’

14:6 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!

14:7 Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oči u ono što ga potiče na grijeh, pa unatoč tome dođe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu ću ja, Jahve, sam odgovoriti;

14:8 okrenut ću se protiv njega i učinit ću od njega poslovičan primjer: iskorijenit ću ga iz svojega naroda! I znat ćete da sam ja Jahve.

14:9 Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku ću podići na njega i iskorijenit ću ga iz svojega naroda izraelskoga.

14:10 Obojica će podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta.

14:11 I tako se dom Izraelov više neće odmetati od mene i neće se više kaljati svojim opačinama: on će biti narod moj, a ja ću biti njegov Bog’ – riječ je Jahve Gospoda.”

14:12 I dođe mi riječ Jahvina:

14:13 “Sine čovječji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju pričuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;

14:14 preostanu li u njoj samo tri čovjeka – Noa, Daniel i Job – ti će se svojom pravednošću spasiti – riječ je Jahve Gospoda.

14:15 Također, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neće usuditi proći;

14:16 preostanu li u njoj samo ta tri čovjeka, života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe, a zemlja će njihova postati prava pustinja.

14:17 Ili, ako ja trgnem mač na tu zemlju govoreći: ‘Maču, prođi ovom zemljom!’ da istrijebim u njoj sve ljude i stoku,

14:18 a u njoj se nađu samo ona tri čovjeka, života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe.

14:19 Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku,

14:20 a u njoj preostanu samo ona tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe svojom pravednošću.”

14:21 Ovako govori Jahve Gospod: “Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja četiri ljuta biča – mač, glad, divlju zvjerad i kugu – da zatrem u njemu sve ljude i stoku,

14:22 u njemu će ipak preživjeti Ostatak koji će spasiti sinove i kćeri. I evo, oni će doći k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utješite, jer ćete upoznati: što god poduzeh protiv Jeruzalema, ne učinih bez razloga.

14:23 Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utješit ćete se, jer ćete upoznati da ne učinih bez razloga što god poduzeh protiv Jeruzalema – riječ je Jahve Gospoda.”