Main Index: Croatian Bible
Ezekiel 31
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
31:1 Jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Jahvina:
31:2 “Sine čovječji, kai faraonu, kralju egipatskom, i mnotvu njegovu: ‘Na koga naliči veličinom svojom?
31:3 Usporedit ću te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lića i debla visoka: vrh mu do oblaka see.
31:4 Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevae, rukave svoje slae k svem drveću poljskom.
31:5 I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveće. Grane mu se namnoie, hvoje mu se razgranae od obilne vode to mu dotjecae;
31:6 ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoe se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeđahu.
31:7 Lijep on bijae veličinom i irinom svojih grana; do dubokih voda ilje mu sezae!
31:8 Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Bojem, ni čempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Bojem ne bjee mu po ljepoti ravno.
31:9 Ukrasih ga mnotvom grana, i zaviđae mu sve edensko drveće u vrtu Bojem.’
31:10 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer se s rasta uzoholio to mu vrh do oblaka sezae i srce mu visina zanese,
31:11 predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj, i odbacih ga.
31:12 Tuđinci, najokrutniji od naroda, posjekoe ga i oborie, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomie, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljie, ostavie ga!
31:13 Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletjee! Među njegovim se granama sve divlje zvijeri nastanie!
31:14 Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode vie ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, bačeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima to slaze u jamu!’
31:15 Ovako govori Jahve Gospod: ‘U dan kad on siđe u Podzemlje, u znak alosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnue te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveće zbog njega osui!
31:16 Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima to u jamu siđoe! I u podzemnom se kraju utjei sve drveće edensko, najizabranije i najljepe u Libanonu, sve to je vodu ispijalo.
31:17 I ono, miica njegova, i oni među narodima koji u hladu njegovu sjeđahu, siđoe s njim u Podzemlje, k onima to mačem bijahu probodeni.
31:18 Na koga, dakle, među drvećem edenskim, naliči svojom moći, slavom i veličinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima lei među onima to mačem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnotvo’ – riječ je Jahve Gospoda.”