Main Index: Croatian Bible

 

Ezekiel 22

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]

22:1 I dođe mi riječ Jahvina:

22:2 “Sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkom? Pokaži mu sve gnusobe njegove!

22:3 Reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu čas tvoj:

22:4 krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato ću te sada učiniti sramotom među narodima, ruglom po svim zemljama.

22:5 I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat će se tebi: ‘O sramotno ime, grade pokvareni!’

22:6 Eto, knezovi izraelski – svaki na svoju ruku – u tebi krv prolijevaju.

22:7 I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlače, siročad i udovice u tebi zlostavljaju!

22:8 Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ.

22:9 U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe čine sramote.

22:10 U tebi se raskriva sramota očeva, u tebi siluju žene dok su nečiste.

22:11 Jedan čini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treći u tebi siluje sestru, kćerku oca svoga.

22:12 Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš – riječ je Jahve Gospoda.

22:13 Zato, evo, ja rukama plješćem nad plijenom što ga ti napljačka i nad krvlju što se lije u tebi.

22:14 Jer, hoće li srce tvoje izdržati i hoće li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!

22:15 Zato ću te raspršiti među narode, rasijat’ te po zemljama, da uklonim iz tebe svu nečistoću!

22:16 I bit ćeš opet moja baština naočigled naroda. I znat ćeš da sam ja Jahve!'”

22:17 Dođe mi riječ Jahvina:

22:18 “Sine čovječji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peći – svi su oni troska!

22:19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer mi troska postadoste, skupit ću vas, evo, u Jeruzalemu.

22:20 Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peći te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako ću i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti.

22:21 Jest, skupit ću vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite.

22:22 Kao što se srebro u peći topi, tako ćete se i vi u njemu rastopiti. I znat ćete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'”

22:23 Dođe mi riječ Jahvina:

22:24 “Sine čovječji, reci još: ‘Ti si zemlja još neočišćena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga!

22:25 Knezovi njezini, poput lavova što riču i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeći udovice usred nje.

22:26 Svećenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini.

22:27 Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašćuju ljude, lakomi na dobitak.

22:28 A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim proricanjima zboreći: ‘Ovako govori Jahve Gospod!’ – a Jahve to ne reče.

22:29 Imućnici pak čine svakojaka nasilja i otimačine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlače.

22:30 Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga.

22:31 I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih’ – riječ je Jahve Gospoda.”