We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

In trial and weakness and trouble, He seeks to bring us low, until we learn that His grace is all, and to take pleasure in the very thing that brings us and keeps us low. His strength is made perfect in our weakness. His presence filling and satisfying our emptiness, becomes the secret of humility that need never fail. The humble man has learned the secret of abiding gladness. The weaker he feels, the lower he sinks, and the greater his humiliations appear, the more power and the presence of Christ are his portion.
Andrew Murray

FREE Online Croatian Bible. Luke Chapter 18:1-43.

Main Index: Croatian Bible

 

Luke 18

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]

18:1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

18:2 “U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.

18:3 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’

18:4 No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,

18:5 jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'”

18:6 Nato reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedni sudac!

18:7 Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?

18:8 Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”

18:9 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:

18:10 “Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.

18:11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik.’

18:12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’

18:13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože milostiv budi meni grešniku!’

18:14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

18:15 A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.

18:16 A Isus ih dozva i reče: “Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.”

18:17 “Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.”

18:18 I upita ga neki uglednik: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?”

18:19 Reče mu Isus: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.

18:20 Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!”

18:21 A onaj će: “Sve sam to čuvao od mladosti.”

18:22 Čuvši to, Isus mu reče: “Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.”

18:23 Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.

18:24 Vidjevši ga, reče Isus: “Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!

18:25 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”

18:26 Koji su to čuli, rekoše: “Pa tko se onda može spasiti?”

18:27 A on će: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.”

18:28 Nato reče Petar: “Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.”

18:29 Isus će im: “Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,

18:30 a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.”

18:31 I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: “Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:

18:32 doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;

18:33 i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.”

18:34 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.

18:35 A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.

18:36 Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.

18:37 Rekoše mu: “Isus Nazarećanin prolazi.”

18:38 Tada povika: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”

18:39 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

18:40 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:

18:41 “Što hoćeš da ti učinim?” A on će: “Gospodine, da progledam.”

18:42 Isus će mu: “Progledaj! Vjera te tvoja spasila.”

18:43 I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.