Main Index: Croatian Bible
Acts 2
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
2:1 Kad je napokon doao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.
2:2 I eto iznenada uma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.
2:3 I pokau im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.
2:4 Svi se napunie Duha Svetoga i počee govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davae zboriti.
2:5 A u Jeruzalemu su boravili idovi, ljudi poboni iz svakog naroda pod nebom.
2:6 Pa kad nasta ona huka, strča se mnotvo i smetÄe jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom.
2:7 Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: “Gle! Nisu li svi ovi to govore Galilejci?
2:8 Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku?
2:9 Parti, Međani, Elamljani, itelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,
2:10 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridolice Rimljani,
2:11 idovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje naim jezicima razglauju veličanstvena djela Boja.”
2:12 Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: “to bi to moglo biti?”
2:13 Drugi su pak, podrugujući se, govorili: “Slatkog su se vina ponapili!”
2:14 A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podie glas i prozbori: “idovi i svi to boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi posluajte:
2:15 Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je treća ura dana –
2:16 nego to je ono to je rečeno po proroku Joelu:
2:17 “U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vai sinovi i kćeri, vai će mladići gledati viđenja, a starci vai sne sanjati.
2:18 Čak ću i na sluge i slukinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će.
2:19 Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima.
2:20 Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan.
2:21 I tko god prizove ime Gospodnje bit će spaen.”
2:22 “Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao to znate, po njemu učini među vama –
2:23 njega, predana po odlučenu naumu i promislu Bojem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste.
2:24 Ali Bog ga uskrisi oslobodivi ga grozote smrti jer ne bijae moguće da ona njime ovlada.
2:25 David doista za nj kae: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem.
2:26 Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva.
2:27 Jer mi neće ostaviti duu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj trulei ugleda.
2:28 Pokazat će mi stazu ivota, ispuniti me radoću lica svoga.
2:29 Braćo, dopustite da vam otvoreno kaem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do dananjeg dana.
2:30 Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,
2:31 unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo trulei ugleda.
2:32 Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.
2:33 Desnicom dakle Bojom uzvien, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i sluate.
2:34 Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna’
2:35 dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim!
2:36 Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.”
2:37 Kad su to čuli, duboko potreseni rekoe Petru i drugim apostolima: “to nam je činiti, braćo?”
2:38 Petar će im: “Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.
2:39 Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vau i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog na.”
2:40 I mnogim je drugim riječima jo svjedočio i hrabrio ih: “Spasite se od narataja ovog opakog!”
2:41 I oni prigrlie riječ njegovu i krstie se te im se u onaj dan pridrui oko tri tisuće dua.
2:42 Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajednitvu, lomljenju kruha i molitvama.
2:43 Strahopotovanje obuzimae svaku duu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja.
2:44 Svi koji prigrlie vjeru bijahu zdrueni i sve im bijae zajedničko.
2:45 Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao.
2:46 Svaki bi dan jednoduno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodunosti srca zajednički uzimali hranu
2:47 hvaleći Boga i uivajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruivao spasenike.