Main Index: Croatian Bible
Acts 22
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
22:1 “Braćo i oci, posluajte to ću vam sad u svoju obranu reći.”
22:2 Kad čue da im govori hebrejskim jezikom, jo većma utihnue. On nastavi:
22:3 “Ja sam idov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Boji kao to ste svi vi jo danas.
22:4 Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice mueve i ene,
22:5 kako mi to moe posvjedočiti i veliki svećenik i sve starjeinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.”
22:6 “Dok sam tako putovao i pribliavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.
22:7 Sruih se na tlo i začuh glas to mi govorae: ‘Savle, Savle, zato me progoni?’
22:8 Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoni.’
22:9 Oni koji bijahu sa mnom svjetlost dodue primijetie, ali ne čue glasa Onoga koji mi govorae.
22:10 Rekoh nato: ‘to mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći to ti je određeno učiniti.’
22:11 Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoe za ruku te stigoh u Damask.”
22:12 “Neki Ananija, čovjek po Zakonu poboan i na dobru glasu u idova ondje nastanjenih –
22:13 dođe k meni, pristupi mi i reče: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja se u taj čas zagledah u nj.
22:14 A on će: ‘Bog otaca naih predodredi te da upozna volju njegovu, da vidi Pravednika i čuje glas iz usta njegovih
22:15 jer bit će mu pred svim ljudima svjedokom onoga to si vidio i čuo.
22:16 I to sad oklijeva? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'”
22:17 “Poto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos
22:18 i vidjeh Gospodina gdje mi govori: ‘Pohiti, urno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.’
22:19 Ja rekoh: ‘Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te.
22:20 I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’
22:21 Nato mi reče: ‘Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!’
22:22 Sluali su ga sve do te riječi, a tada podigoe glas: “Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da ivi!”
22:23 Kako oni stadoe bučiti, odbacivati haljine i vitlati prainu u zrak,
22:24 zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zato tako viču protiv njega.
22:25 Kad ga remenjem rastegoe, reče on nazočnom satniku: “Rimskoga građanina, i jo neosuđena, smijete bičevati?”
22:26 Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: “to si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!”
22:27 Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: “Reci mi, jesi li Rimljanin!” On odvrati: “Da.”
22:28 Tisućnik dometnu: “Ja stekoh to građanstvo za skupe novce.” Pavao nato reče: “Ja sam se pak s njim i rodio.”
22:29 Bre stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplai kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijae okovao.
22:30 Sutradan pak kad je htio točno saznati za to ga idovi optuuju, odrijei ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih.