Main Index: Croatian Bible
Acts 4
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
4:1 Dok su oni jo govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji,
4:2 ozlovoljeni to uče narod i navjećuju – u Isusu – uskrsnuće od mrtvih;
4:3 pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijae večer.
4:4 Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovae te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.
4:5 Sutradan se sastadoe u Jeruzalemu glavari, starjeine i pismoznanci –
4:6 i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga.
4:7 Izvedoe apostole preda se pa ih stadoe ispitivati: “Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?”
4:8 Onda Petar pun Duha Svetoga reče: “Glavari narodni i starjeine!
4:9 Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spaen?
4:10 Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
4:11 On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.
4:12 I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se moemo spasiti.”
4:13 Kad vidjee neustraivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali
4:14 videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli nita protusloviti.
4:15 Stoga zapovjedie da izađu iz vijećnice pa stadoe raspravljati:
4:16 “to ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne moemo ga nijekati;
4:17 ali da se jo vie ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu ivom o tom Imenu vie ne govore.”
4:18 Pozvae ih i zapovjedie im da podnipoto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo.
4:19 Ali im Petar i Ivan odgovorie: “Sudite je li pred Bogom pravo sluati radije vas nego Boga.
4:20 Mi doista ne moemo ne govoriti to vidjesmo i čusmo.”
4:21 Ali oni ne naavi kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga to se dogodilo.
4:22 Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijae vie od četrdeset godina.
4:23 Otputeni, odoe svojima i javie to im rekoe veliki svećenici i starjeine.
4:24 Kad su oni to čuli, jednoduno podigoe glas k Bogu i rekoe: “Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve to je u njima!
4:25 Ti si na usta oca naega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zato se bune narodi, zato puci ludosti snuju?
4:26 Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.
4:27 RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim
4:28 da učine to tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.
4:29 I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjeloću navjećivati riječ tvoju!
4:30 Prui ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.”
4:31 I poto se pomolie, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napunie Duha Svetoga te stanu navjećivati riječ Boju smjelo.
4:32 U mnotva onih to prigrlie vjeru bijae jedno srce i jedna dua. I nijedan od njih nije svojim zvao nita od onoga to je imao, nego im sve bijae zajedničko.
4:33 Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uivahu veliku naklonost.
4:34 Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljita ili kuće, prodavali bi ih i utrak donosili
4:35 i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
4:36 A Josip, od apostola prozvan Barnaba, to znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,
4:37 posjedovae jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.