Main Index: Croatian Bible
Acts 7
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
7:1 Veliki svećenik upita: “Je li to tako?”
7:2 Stjepan odgovori: “Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu naemu Abrahamu dok bijae u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,
7:3 i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati.
7:4 On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite.
7:5 U njoj mu ne dade ni stope batine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda jo nije imao djeteta.
7:6 Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridolice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina.
7:7 Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi tovanje na ovome mjestu.
7:8 Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika.”
7:9 “Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoe u Egipat. Ali Bog bijae s njim
7:10 te ga izbavljae iz svih nevolja, podari ga naklonoću i mudroću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.
7:11 Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci nai ne mogahu naći hrane.
7:12 Kad Jakov doču da u Egiptu ima ita, posla onamo najprije oce nae.
7:13 Drugi se put Josip očitova braći svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo.
7:14 Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet dua.
7:15 Jakov tako siđe u Egipat. I umrije on i oci nai.
7:16 Preneseni su u Sihem i poloeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu.”
7:17 “Kako se bliilo vrijeme obećanja koje Bog obreče Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i mnoio se
7:18 dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa.
7:19 Lukav prema rodu naemu, tlačio je on oce nae da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na ivotu.
7:20 U taj se čas rodi Mojsije. Bijae boanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kući očinskoj,
7:21 a onda, kad je bio izloen, prigrli ga kći faraonova i othrani sebi za sina.
7:22 Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijae silan na riječima i djelima.”
7:23 “Kad mu bijae četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove.
7:24 I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivi Egipćanina.
7:25 Mislio je da će braća njegova shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pruiti spasenje, ali oni ne shvatie.
7:26 Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: ‘Ljudi, braća ste! Zato zlostavljate jedan drugoga?’
7:27 Ali ga onaj to je zlostavljao svoga blinjega odbi riječima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama?
7:28 Kani li ubiti i mene kao to si jučer ubio onog Egipćanina?
7:29 Na te riječi pobjee Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodie dva sina.”
7:30 “Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma.
7:31 Opazivi to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega:
7:32 Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplaen, Mojsije se ne usudi pogledati.
7:33 A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stoji, sveto je tlo.
7:34 Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! aljem te u Egipat!”
7:35 “Toga Mojsija – kojega su se odrekli rekavi: Tko te postavi glavarom i sucem? – toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu.
7:36 On ih izvede učinivi čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina.
7:37 To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vae braće podići će vam Bog.
7:38 To je onaj koji za skupa u pustinji bijae između Anđela to mu govorae na brdu Sinaju i otaca naih; onaj koji je primio riječi ivotne da ih nama preda.
7:39 Njemu se ne htjedoe pokoriti oci nai, nego ga odbie i u srcima se svojima vratie u Egipat
7:40 rekavi Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo to se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.’
7:41 Tele načinie u dane one, prinesoe rtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih.
7:42 Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao to pie u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi rtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?
7:43 Poprimiste ator Molohov i zvijezdu boga Refana – likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest ću vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!”
7:44 “Oci nai imahu u pustinji ator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio.
7:45 Taj su ator preuzeli oci nai i pod Jouom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijae sve do dana Davida,
7:46 koji je naao milost pred Bogom te molio da nađe boravite Bogu Jakovljevu.
7:47 Istom Salomon izgradi mu Dom.
7:48 Ali Svevinji u rukotvorinama ne prebiva, kao to veli prorok:
7:49 Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnoje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog počinka?
7:50 Nije li ruka moja načinila sve to?
7:51 Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i uiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vai tako i vi!
7:52 Kojega od proroka nisu progonili oci vai? I pobie one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice,
7:53 vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste drali.”
7:54 Kad su to čuli, uskipjee u srcima i počee kripati zubima na njega.
7:55 Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Boju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu
7:56 pa reče: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.”
7:57 Vičući iza glasa, oni zatisnue ui i navalie jednoduno na njega.
7:58 Izbacie ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odloie haljine do nogu mladića koji se zvao Savao.
7:59 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj!”
7:60 Onda se baci na koljena i povika iza glasa: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Kada to reče, usnu.