Main Index: Croatian Bible
Acts 23
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
23:1 Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: “Braćo, ja sam posve mirne savjesti ivio pred Bogom sve do dana dananjega.”
23:2 Nato veliki svećenik Ananija naredi onima to stajahu uza nj da ga udare po ustima.
23:3 Onda mu Pavao reče: “Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjedi da me po Zakonu sudi, a protuzakonito zapovijeda da me biju?”
23:4 Oni to su ondje stajali rekoe nato: “Zar velikog svećenika Bojega da pogrđuje?”
23:5 Pavao odvrati: “Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji.”
23:6 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: “Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.”
23:7 Tek to je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnotvo se razdijeli.
23:8 Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.
23:9 Nasta velika graja te ustadoe neki pismoznanci farizejske stranke i zaotre boj govoreći: “Nita zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A to ako mu je duh govorio, ili anđeo?”
23:10 Kad razmirica posta jo većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.
23:11 Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: “Hrabro samo! Jer kao to si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoči!”
23:12 Kad osvanu dan, skovae idovi urotu i zaklee se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
23:13 Bilo je vie od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.
23:14 Oni odu k velikim svećenicima i starjeinama pa reknu: “Zakletvom se zaklesmo nita ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.
23:15 Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i priblii.”
23:16 Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, priblii se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu.
23:17 Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: “Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu neto dojaviti.”
23:18 On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: “Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti neto reći.”
23:19 Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: “to mi ima dojaviti?”
23:20 “idovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovede u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu.
23:21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka vie od četrdeset onih koji se zaklee da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu.”
23:22 Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: “Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio.”
23:23 Zatim dozva dva satnika i reče im: “Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju.
23:24 Neka se pripravi ivina na koju će se posaditi Pavao te iv i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu.”
23:25 Napisa i pismo ovoga sadraja:
23:26 “Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu – pozdrav!
23:27 Ovoga čovjeka idovi uhvatie i tek to ga ne smakoe kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.
23:28 Htjedoh saznati za to ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće.
23:29 Utvrdih da ga okrivljuju za neto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zasluio smrt ili okove.
23:30 Kad mi pak dojavie da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tuitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega.”
23:31 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzee Pavla i odvedoe ga noću u Antipatridu.
23:32 Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratie u vojarnu.
23:33 Kad konjanici stigoe u Cezareju, uručie upravitelju pismo i privedoe mu Pavla.
23:34 Poto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije:
23:35 “Sasluat ću te, reče, kad pristignu i tuitelji tvoji.” Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu.