Main Index: Croatian Bible
Acts 8
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
8:1 Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola rasprie po krajevima judejskim i samarijskim.
8:2 Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i odrali veliko alovanje za njim.
8:3 Savao je pak pustoio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio mueve i ene i predavao ih u tamnicu.
8:4 Oni dakle to su se rasprili obilazili su navjećujući Riječ.
8:5 Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.
8:6 Mnotvo je jednoduno prihvaćalo to je Filip govorio sluajući ga i gledajući znamenja koja je činio.
8:7 Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.
8:8 Nasta tako velika radost u onome gradu.
8:9 Čovjek se neki, imenom imun, u gradu već due bavio čarobnjatvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki.
8:10 Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: “Ovaj je Snaga Boja, zvana Velika.”
8:11 A priklanjahu mu se jer ih je due vremena opčaravao svojim vradbinama.
8:12 Ali kad povjerovae Filipu koji navjećivae evanđelje o kraljevstvu Bojemu i o imenu Isusa Krista, krtavahu se – muevi i ene.
8:13 Povjerova i imun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
8:14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Boju, poslae k njima Petra i Ivana.
8:15 Oni siđoe i pomolie se za njih da bi primili Duha Svetoga.
8:16 Jer jo ni na koga od njih ne bijae siao; bijahu samo krteni u ime Gospodina Isusa.
8:17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
8:18 Kad imun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca
8:19 govoreći: “Dajte i meni tu moć da svatko na koga poloim ruke primi Duha Svetoga.”
8:20 Petar mu odvrati: “Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Boji novcima steći!
8:21 Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!
8:22 Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.
8:23 Ta gledam te: učju si gorak i nepravdom okovan.”
8:24 imun odgovori: “Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe nita od toga to rekoste!”
8:25 Oni pak poto posvjedočie i dorekoe riječ Gospodnju, vratie se u Jeruzalem navjećujući evanđelje mnogim selima samarijskim.
8:26 Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: “Ustani i pođi na jug putom to iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.”
8:27 On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijae nad svom njezinom riznicom.
8:28 Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio poao pokloniti se; sjeđae na svojim kolima i čitae proroka Izaiju.
8:29 Duh reče Filipu: “Pođi i pridrui se tim kolima!”
8:30 Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: “Razumije li to čita?”
8:31 On odvrati: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.
8:32 A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoe ga, ko janje nijemo pred onim to ga strie on ne otvara svojih usta.
8:33 U ponienju sud mu je uskraćen. Narataj njegov tko da opie? Da, uklonjen je sa zemlje ivot njegov.
8:34 Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: “Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?
8:35 Filip prozbori te mu, poavi od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.
8:36 Putujući tako, stigoe do neke vode pa će dvoranin: “Evo vode! to priječi da se krstim?”
8:37 #
8:38 Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoe u vodu te ga Filip krsti.
8:39 A kad iziđoe iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin vie ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,
8:40 a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navjećivae evanđelje svim gradovima dok ne stie u Cezareju.