Main Index: Serbian Bible

Genesis 2

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]

GEN 2:1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
GEN 2:2 I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja uèini;
GEN 2:3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poèinu od svih dela svojih, koja uèini;
GEN 2:4 To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
GEN 2:5 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne beše na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti beše èoveka da radi zemlju,
GEN 2:6 Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.
GEN 2:7 A stvori Gospod Bog èoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovek duša živa.
GEN 2:8 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i onde namesti èoveka, kog stvori.
GEN 2:9 I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakakva drveæa lepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.
GEN 2:10 A voda teèaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se deliše u èetiri reke.
GEN 2:11 Jednoj je ime Fison, ona teèe oko cele zemlje evilske, a onde ima zlata,
GEN 2:12 I zlato je one zemlje vrlo dobro; onde ima i bdela i dragog kamena oniha.
GEN 2:13 A drugoj je reci ime Geon, ona teèe oko cele zemlje huske.
GEN 2:14 A treæoj je reci ime Hidekel, ona teèe k asirskoj. A èetvrta je reka Efrat.
GEN 2:15 I uzevši Gospod Bog èoveka namesti ga u vrtu edemskom, da ga radi i da ga èuva.
GEN 2:16 I zapreti Gospod Bog èoveku govoreæi: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu;
GEN 2:17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umreæeš.
GEN 2:18 I reèe Gospod Bog: Nije dobro da je èovek sam; da mu naèinim druga prema njemu.
GEN 2:19 Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zveri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;
GEN 2:20 I Adam nadede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zveri poljskoj; ali se ne nadje Adamu drug prema njemu.
GEN 2:21 I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mesto popuni mesom;
GEN 2:22 I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.
GEN 2:23 A Adam reèe: Sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela. Neka joj bude ime èoveèica, jer je uzeta od èoveka.
GEN 2:24 Zato æe ostaviti èovek oca svog i mater svoju, i prilepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno telo.
GEN 2:25 A behu oboje goli. Adam i žena mu, i ne beše ih sramota.