Colossians 2:11-12 refers to [our true] spiritual circumcision: “In Him you were also circumcised, in the putting off of the sinful nature, not with a circumcision done by the hands of men but with the circumcision done by Christ, having been buried with Him in baptism and raised with Him through your faith in the power of God, who raised Him from the dead.” This circumcision does not involve the cutting of the body; it is a cutting away of our old nature. It is a spiritual act and refers to nothing less than salvation, effected by the Holy Spirit. Baptism, mentioned in verse 12, does not replace circumcision; it follows circumcision – and it is clearly a spiritual circumcision that is meant. Baptism, therefore, is a sign of inward, spiritual “circumcision.” This passage also specifies that the new life, represented by baptism, comes “through your faith.” This implies that the one being baptized has the ability to exercise faith. Since infants are not capable of exercising faith, they should not be candidates for baptism.
Unknown Author

FREE Online Serbian Bible. Genesis Chapter 41:1-57.

Main Index: Serbian Bible

 

Genesis 41

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]

GEN 41:1 A posle dve godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj reci.
GEN 41:2 I gle, iz reke izadje sedam krava lepih i debelih, i stadoše pasti po obali.
GEN 41:3 I gle, iza njih izadje iz reke sedam drugih krava, ružnih i mršavih, i stadoše pored onih krava na obali.
GEN 41:4 I ove krave ružne i mršave pojedoše onih sedam krava lepih i debelih. U tom se probudi Faraon.
GEN 41:5 Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jednog stabla jedrih i lepih;
GEN 41:6 A iza njih isklija sedam klasova malih i šturih;
GEN 41:7 Pa ovi klasovi mali pojedoše onih sedam velikih i jedrih. U tom se probudi Faraon i vide da je san.
GEN 41:8 I kad bi ujutru, on se zabrinu u duhu, i poslavši sazva sve gatare misirske i sve mudrace, i pripovedi im šta je snio; ali niko ne može kazati Faraonu šta znaèi.
GEN 41:9 Tada progovori starešina nad peharnicima Faraonu i reèe: Danas se opomenuh greha svog.
GEN 41:10 Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kuæi zapovednika stražarskog mene i starešinu nad hlebarima,
GEN 41:11 Usnismo jednu noæ ja i on, svaki za sebe po znaèenju sna svog usnismo.
GEN 41:12 A onde beše s nama momèe Jevrejèe, sluga zapovednika stražarskog, i mi mu pripovedismo sne, a on nam kaza šta èiji san znaèi.
GEN 41:13 I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u službu, a onog obesi.
GEN 41:14 Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuèe se, te izadje pred Faraona.
GEN 41:15 A Faraon reèe Josifu: Usnih san, pa mi niko ne ume da kaže šta znaèi; a za tebe èujem da umeš kazivati sne.
GEN 41:16 A Josif odgovori Faraonu i reèe: To nije u mojoj vlasti, Bog æe javiti dobro Faraonu.
GEN 41:17 I reèe Faraon Josifu: Usnih, a ja stojim kraj reke na obali.
GEN 41:18 I gle, iz reke izadje sedam krava debelih i lepih, te stadoše pasti po obali.
GEN 41:19 I gle, iza njih izadje sedam drugih krava rdjavih, i vrlo ružnih i mršavih, kakvih nisam video u celoj zemlji misirskoj.
GEN 41:20 I ove krave mršave i ružne pojedoše onih sedam debelih,
GEN 41:21 I kad im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet behu onako ružne kao pre. U tom se probudih.
GEN 41:22 Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednog stabla jedrih i lepih;
GEN 41:23 A iza njih isklija sedam malih, tankih i šturih.
GEN 41:24 I ovi tanki klasovi proždreše onih sedam lepih. I ovo pripovedih gatarima, ali mi ni jedan ne zna kazati šta znaèi.
GEN 41:25 A Josif reèe Faraonu: Oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio.
GEN 41:26 Sedam lepih krava jesu sedam godina, i sedam lepih klasova jesu sedam godina; oba su sna jednaka.
GEN 41:27 A sedam krava mršavih i ružnih, što izadjoše iza onih, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnih i šturih biæe sedam godina gladnih.
GEN 41:28 To je što rekoh Faraonu: Bog kaže Faraonu šta je naumio.
GEN 41:29 Evo doæi æe sedam godina vrlo rodnih svoj zemlji misirskoj.
GEN 41:30 A iza njih nastaæe sedam gladnih godina, gde æe se zaboraviti sve obilje u zemlji misirskoj, jer æe glad satrti zemlju,
GEN 41:31 Te se neæe znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer æe biti vrlo velika.
GEN 41:32 A što je dva puta uzastopce Faraon snio, to je zato što je zacelo Bog tako naumio, i na skoro æe to uèiniti Bog.
GEN 41:33 Nego sada neka potraži Faraon èoveka mudrog i razumnog, pa neka ga postavi nad zemljom misirskom.
GEN 41:34 I neka gleda Faraon da postavi starešine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji misirskoj za sedam rodnih godina;
GEN 41:35 Neka skupljaju od svakog žita za rodnih godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakog žita u sve gradove, i neka èuvaju,
GEN 41:36 Da se nadje hrane zemlji za sedam godina gladnih, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi.
GEN 41:37 I ovo se uèini dobro Faraonu i svim slugama njegovim.
GEN 41:38 I reèe Faraon slugama svojim: Možemo li naæi èoveka kakav je ovaj, u kome bi duh bio Božji?
GEN 41:39 Pa reèe Faraon Josifu: Kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudrog i razumnog kao što si ti.
GEN 41:40 Ti æeš biti nad domom mojim, i sav æe ti narod moj usta ljubiti; samo æu ovim prestolom biti veæi od tebe.
GEN 41:41 I još reèe Faraon Josifu: Evo, postavljam te nad svom zemljom misirskom.
GEN 41:42 I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuèe ga u haljine od tankog platna, i obesi mu zlatnu verižicu o vratu,
GEN 41:43 I posadi ga na kola koja behu druga za njegovim, i zapovedi da pred njim vièu: Klanjajte se! I da ga je postavio nad svom zemljom misirskom.
GEN 41:44 I još reèe Faraon Josifu: Ja sam Faraon, ali bez tebe neæe niko maæi ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji misirskoj.
GEN 41:45 I dade Faraon Josifu ime Psontomfanih, i oženi ga Asenetom kæerju Potifere sveštenika onskog. I podje Josif po zemlji misirskoj.
GEN 41:46 A beše Josifu trideset godina kad izadje pred Faraona cara misirskog. I otišavši od Faraona obidje svu zemlju misirsku.
GEN 41:47 I za sedam rodnih godina rodi zemlja svašta izobila.
GEN 41:48 I stade Josif kupiti za tih sedam godina svakog žita što beše po zemlji misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje behu oko njega.
GEN 41:49 Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je peska morskog, tako da ga presta meriti, jer mu ne beše broja.
GEN 41:50 I dokle još ne nasta gladna godina, rodiše se Josifu dva sina, koje mu rodi Aseneta kæi Potifere sveštenika onskog.
GEN 41:51 I prvencu nadede Josif ime Manasija, govoreæi: Jer mi Bog dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svog.
GEN 41:52 A drugom nadede ime Jefrem, govoreæi: Jer mi Bog dade da rastem u zemlji nevolje svoje.
GEN 41:53 Ali prodje sedam godina rodnih u zemlji misirskoj;
GEN 41:54 I nasta sedam godina gladnih, kao što je Josif napred kazao. I beše glad po svim zemljama, a po svoj zemlji misirskoj beše hleba.
GEN 41:55 Ali najposle nasta glad i po svoj zemlji misirskoj, i narod povika k Faraonu za hleb; a Faraon reèe svima Misircima: Idite k Josifu, pa šta vam on kaže ono èinite.
GEN 41:56 I kad glad beše po svoj zemlji, otvori Josif sve žitnice, i prodavaše Misircima. I glad posta vrlo velika u zemlji misirskoj.
GEN 41:57 I iz svih zemalja dolažahu u Misir k Josifu da kupuju; jer posta glad u svakoj zemlji.