Main Index: Serbian Bible

Isaiah 64

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

IS 64:1 O da bi razdro nebesa i sišao, da se rastope gore od Tebe,
IS 64:2 Kao što se na ognju razgori granje i voda uzavri od ognja, da ime Tvoje poznaju neprijatelji Tvoji i da narodi drhæu od Tebe.
IS 64:3 Kad si èinio strahote kojima se ne nadasmo, Ti si silazio, i gore se rastapahu od Tebe.
IS 64:4 Otkako je veka ne èu se, niti se ušima dozna, niti oko vide Boga osim Tebe da bi tako uèinio onima koji Ga èekaju.
IS 64:5 Sretao si onog koji se raduje tvoreæi pravdu; pominju Te na putevima Tvojim; gle, Ti si se razgnevio što grešismo; da na njima jednako ostasmo, bismo se spasli.
IS 64:6 Ali svi bejasmo kao neèisto šta, i sva naša pravda kao neèista haljina; zato opadosmo svi kao list, i bezakonja naša kao vetar odnesoše nas.
IS 64:7 Nikoga ne bi da priziva ime Tvoje, da ustane da se Tebe drži, jer si sakrio lice svoje od nas i rastopio si nas bezakonjem našim.
IS 64:8 Ali sada, Gospode, Ti si naš Otac; mi smo kao, a Ti si naš lonèar, i svi smo delo ruku Tvojih.
IS 64:9 Gospode, ne gnevi se veoma, i ne pominji doveka bezakonje; evo, pogledaj; mi smo svi Tvoj narod.
IS 64:10 Gradovi svetosti Tvoje opusteše; Sion opuste, Jerusalim posta pustoš.
IS 64:11 Dom naše svetinje i naše krasote, u kome Te slaviše oci naši, izgore ognjem, i sve što nam beše drago potrveno je.
IS 64:12 Hoæeš li se na to uzdržati, Gospode, i æutati, i jednako nas muèiti?