Main Index: Serbian Bible

Isaiah 14

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

IS 14:1 Jer æe se smilovati Gospod na Jakova, i opet æe izabrati Izrailja, i namestiæe ih u zemlji njihovoj, i prilepiæe se k njima došljaci i pridružiæe se domu Jakovljevom.
IS 14:2 Jer æe ih uzeti narodi i odvesti na mesto njihovo, i naslediæe ih Izrailjci u zemlji Gospodnjoj da im budu sluge i sluškinje, i zarobiæe one koji ih behu zarobili, i biæe gospodari svojim nasilnicima.
IS 14:3 I kad te smiri Gospod od truda tvog i muke i od ljutog ropstva u kome si robovao,
IS 14:4 Tada æeš izvoditi ovu prièu o caru vavilonskom i reæi æeš: Kako nesta nastojnika, nesta danka?
IS 14:5 Slomi Gospod štap bezbožnicima, palicu vladaocima,
IS 14:6 Koja je ljuto bila narode bez prestanka, i gnevno vladala nad narodima, i gonila nemilice.
IS 14:7 Sva zemlja poèiva i mirna je; pevaju glasno.
IS 14:8 Vesele se s tebe i jele i kedri livanski govoreæi: Otkako si pao, ne dolazi niko da nas seèe.
IS 14:9 Pakao dole uskoleba se tebe radi da te sretne kad dodješ, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prestola njihovih sve careve narodne.
IS 14:10 Svi æe progovoriti i reæi tebi: i ti li si iznemogao kao mi? Izjednaèio se s nama?
IS 14:11 Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivaè.
IS 14:12 Kako pade s neba, zvezdo danice, kæeri zorina? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode?
IS 14:13 A govorio si u srcu svom: Izaæi æu na nebo, više zvezda Božjih podignuæu presto svoj, i sešæu na gori zbornoj na strani severnoj;
IS 14:14 Izaæi æu u visine nad oblake, izjednaèiæu se s Višnjim.
IS 14:15 A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu.
IS 14:16 Koji te vide pogledaæe na te, i gledaæe te govoreæi: To li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva,
IS 14:17 Koji je vasiljenu obraæao u pustinju, i gradove njene raskopavao? Roblje svoje nije otpuštao kuæi?
IS 14:18 Svi carevi narodni, svikoliki, leže slavno, svaki u svojoj kuæi.
IS 14:19 A ti se izbaci iz groba svog, kao gadna grana, kao haljina pobijenih, maèem pobodenih, koji silaze u jamu kamenu, kao pogažen strv.
IS 14:20 Neæeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neæe se spominjati seme zlikovaèko dok je veka.
IS 14:21 Pripravite pokolj sinovima njegovim za bezakonje otaca njihovih da se ne podignu i ne naslede zemlju i ne napune vasiljenu gradovima.
IS 14:22 Jer æu ustati na njih, govori Gospod nad vojskama, i zatræu ime Vavilonu i ostatak, i sina i unuka, govori Gospod.
IS 14:23 I naèiniæu od njega stan æukovima i jezera vodena, i omešæu ga metlom pogibli, govori Gospod nad vojskama.
IS 14:24 Zakle se Gospod nad vojskama govoreæi: Doista, biæe kako sam smislio, i kako sam naumio izvršiæe se.
IS 14:25 Potræu Asirca u zemlji svojoj, na gorama svojim izgaziæu ga; tada æe se skinuti s njih jaram njegov, i breme njegovo s pleæa njihovih skinuæe se.
IS 14:26 To je namišljeno svoj zemlji, i to je ruka podignuta na sve narode.
IS 14:27 Jer je Gospod nad vojskama naumio, ko æe razbiti? I Njegovu ruku podignutu ko æe odvratiti?
IS 14:28 Godine koje umre car Ahaz bi objavljeno ovo breme:
IS 14:29 Nemoj se radovati, zemljo filistejska svakolika, što se slomi prut onog koji te je bio; jer æe iz korena zmijskog niknuti zmija vasilinska, i plod æe mu biti zmaj ognjeni krilati.
IS 14:30 I prvenci siromaški nahraniæe se, i ubogi æe poèivati bez straha; a tvoj æu koren umoriti gladju, i ostatak tvoj on æe pobiti.
IS 14:31 Ridajte, vrata; vièi, grade; rastopila si se, sva zemljo filistejska, jer sa severa ide dim i niko se neæe osamiti u zborovima njegovim.
IS 14:32 I šta æe se odgovoriti poslanicima narodnim? Da je Gospod osnovao Sion i da æe u nj utecati nevoljnici naroda Njegovog.