Main Index: Serbian Bible

Isaiah 1

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

IS 1:1 Utvara Isaije sina Amosovog, koju vide za Judu i za Jerusalim za vremena Ozije, Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinih.
IS 1:2 Èujte, nebesa, i slušaj, zemljo; jer Gospod govori: Sinove odgojih i podigoh, a oni se okrenuše od mene.
IS 1:3 Vo poznaje gospodara svog i magarac jasle gospodara svog, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razume.
IS 1:4 Da grešnog naroda! Naroda ogrezlog u bezakonju! Semena zlikovaèkog, sinova pokvarenih! Ostaviše Gospoda, prezreše Sveca Izrailjevog, odstupiše natrag.
IS 1:5 Što biste još bili bijeni kad se sve više odmeæete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo.
IS 1:6 Od pete do glave nema ništa zdravo, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni iscedjene ni zavijene ni uljem zablažene.
IS 1:7 Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tudjini na vaše oèi, i pustoš je kao što opustošavaju tudjini.
IS 1:8 I osta kæi sionska kao koliba u vinogradu, kao senica u gradini od krastavaca, kao grad opkoljen.
IS 1:9 Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili bismo kao Sodom, izjednaèili bismo se s Gomorom.
IS 1:10 Èujte reè Gospodnju, knezovi sodomski, poslušajte zakon Boga našeg, narode gomorski!
IS 1:11 Šta æe mi mnoštvo žrtava vaših? Veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junèiju i jagnjeæu i jareæu.
IS 1:12 Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom tremu?
IS 1:13 Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine.
IS 1:14 Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi.
IS 1:15 Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oèi svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi.
IS 1:16 Umijte se, oèistite se, uklonite zloæu dela svojih ispred oèiju mojih, prestanite zlo èiniti.
IS 1:17 Uèite se dobro èiniti, tražite pravdu, ispravljajte potlaèenog, dajite pravicu sirotoj, branite udovicu.
IS 1:18 Tada dodjite, veli Gospod, pa æemo se suditi: ako gresi vaši budu kao skerlet, postaæe beli kao sneg; ako budu crveni kao crvac, postaæe kao vuna.
IS 1:19 Ako hoæete slušati, dobro zemaljsko ješæete.
IS 1:20 Ako li neæete, nego budete nepokorni, maè æe vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše.
IS 1:21 Kako posta kurva verni grad? Pun beše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici.
IS 1:22 Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomeša se s vodom.
IS 1:23 Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; sirotoj ne daju pravice, i parnica udovièka ne dolazi pred njih.
IS 1:24 Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: Aha! Razraèunaæu se sa protivnicima svojim, i osvetiæu se neprijateljima svojim.
IS 1:25 I okrenuæu ruku svoju na te, i sažeæi æu troske tvoje da te preèistim, i ukloniæu sve olovo tvoje.
IS 1:26 I postaviæu ti opet sudije kao pre, i savetnike kao ispoèetka; tada æeš se zvati grad pravedni, grad verni.
IS 1:27 Sion æe se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate.
IS 1:28 A odmetnici i grešnici svi æe se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuæe.
IS 1:29 Jer æete se posramiti od gajeva koje želeste, i zastideti se od vrtova koje izabraste.
IS 1:30 Jer æete biti kao hrast kome opada lišæe i kao vrt u kome nema vode.
IS 1:31 I biæe junak kao kuèine i delo njegovo kao iskra, i oboje æe se zapaliti, i neæe biti nikoga da ugasi.