Main Index: Serbian Bible

Isaiah 2

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

IS 2:1 Reè koja dodje u utvari Isaiji sinu Amosovom za Judu i za Jerusalim.
IS 2:2 Biæe u potonja vremena gora doma Gospodnjeg utvrdjena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i sticaæe se k njoj svi narodi.
IS 2:3 I iæi æe mnogi narodi govoreæi: Hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljevog, i uèiæe nas svojim putevima, i hodiæemo stazama Njegovim. Jer æe iz Siona izaæi zakon, i reè Gospodnja iz Jerusalima.
IS 2:4 I sudiæe medju narodima, i karaæe mnoge narode, te æe raskovati maèeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neæe dizati maèa narod na narod, niti æe se više uèiti boju.
IS 2:5 Dome Jakovljev, hodi da idemo po svetlosti Gospodnjoj.
IS 2:6 Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istoènih i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tudjinski.
IS 2:7 I zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovom nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovim nema kraja.
IS 2:8 Puna je zemlja njihova idola; delu ruku svojih klanjaju se, što naèiniše prsti njihovi.
IS 2:9 I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti.
IS 2:10 Udji u stenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjeg i od slave velièanstva Njegovog.
IS 2:11 Ponosite oèi èoveèje poniziæe se, i visina ljudska ugnuæe se, a Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan.
IS 2:12 Jer æe doæi dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakog koji se podiže, te æe biti poniženi,
IS 2:13 I na sve kedre livanske velike i visoke i na sve hrastove vasanske,
IS 2:14 I na sve gore visoke i na sve humove izdignute,
IS 2:15 I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi,
IS 2:16 I na sve ladje tarsiske i na sve likove mile.
IS 2:17 Tada æe se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan.
IS 2:18 I idola æe nestati sasvim.
IS 2:19 I ljudi æe iæi u peæine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjeg i od slave velièanstva Njegovog, kad ustane da potre zemlju.
IS 2:20 Tada æe baciti èovek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje naèini sebi da im se klanja, krticama i slepim miševima,
IS 2:21 Ulazeæi u raseline kamene i u peæine kamene od straha Gospodnjeg i od slave velièanstva Njegovog, kad ustane da potre zemlju.
IS 2:22 Prodjite se èoveka, kome je dah u nosu; jer šta vredi?