We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

In His coming the “last day”’ to which the Old Testament looked forward arrived, but they have not yet run their course; the Christian church is still living in this eschaton. Jesus’ first coming inaugurated it; His second coming will consummate it. The coming of Jesus was, therefore, the beginning of the end.
R.T. France

This explains why Christ is sometimes not enough for us. If I stand before him as a cup waiting to be filled with psychological satisfaction, I will never feel quite full. Why? First, because my lusts are boundless; by their very nature, they can’t be filled. Second, because Jesus does not intend to satisfy my selfish desires. Instead, he intends to break the cup of psychological need (lusts), not fill it.
Edward Welch

FREE Online Croatian Bible. Acts Chapter 5:1-42.

Main Index: Croatian Bible

 

Acts 5

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]

5:1 Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje

5:2 pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima.

5:3 Petar mu reče: “Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?

5:4 Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!”

5:5 Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli.

5:6 Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju.

5:7 Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo.

5:8 Petar joj reče: “Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?” Ona odgovori: “Da, za toliko.”

5:9 A Petar će joj: “Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!”

5:10 Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža.

5:11 I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli.

5:12 Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu.

5:13 Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao.

5:14 I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu

5:15 tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih.

5:16 A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.

5:17 Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše – sljedba saducejska.

5:18 Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.

5:19 Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče:

5:20 “Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.”

5:21 Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu.

5:22 Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave:

5:23 “Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo.”

5:24 Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti.

5:25 Nato netko pristigne i dojavi im: “Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod.”

5:26 Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede – ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.

5:27 Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita:

5:28 “Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.”

5:29 Petar i apostoli odvrate: “Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!

5:30 Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.

5:31 Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.

5:32 I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.”

5:33 Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti.

5:34 Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu

5:35 pa će vijećnicima: “Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima.

5:36 Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta.

5:37 Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše.

5:38 I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će;

5:39 ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.” Poslušaju ga

5:40 pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste.

5:41 Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.

5:42 I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.