We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

God does want His people to lead upright lives that conform to His revealed moral standards… [Yet] morality and virtue are not the “chief end of man”… They are the result of God’s grace through Jesus Christ and part of the good work that God has foreordained for His people to do for the advancement of Christ’s kingdom and the glory of God.
Dean Ulrich

A 12 Point Cure for Complaining: 1. God commands me never to complain (Phil. 2:14). 2. God commands me to give thanks in every circumstance (1 Thes. 5:18). 3. God commands me to rejoice always, and especially in times of trial (1 Thes. 5:16; Jas. 1:2). 4. I always deserve much worse than what I am suffering now, in fact, I deserve hell (Lam. 3:39; Lk. 13:2-3). 5. In light of the eternal happiness and glory that I will experience in heaven, this present trial is extremely brief and insignificant, even if it were to last a lifetime (Rom. 8:18; 2 Cor. 4:19). 6. My suffering is far less than that which Christ suffered, and He did not complain (1 Pet. 2:23). 7. To complain is to say God is not just (Gen. 18:25). 8. Faith and prayer exclude complaining (Psm. 34:4). 9. This difficulty is being used by God for my good and it is foolish for me to complain against it (Rom. 8:28). 10. Those more faithful than I have suffered far worse than I, and did so without complaint (Heb. 11:35-39). 11. Complaining denies that God's grace is entirely sufficient (2 Cor. 12:9). 12. The greatest suffering, the worst trial or difficulty, can never rob me of that which is of greatest value to me and my greatest joy, namely the love of Christ (Rom. 8:35-39).
Bill Izard

FREE Online Serbian Bible. Luke Chapter 17:1-37.

Main Index: Serbian Bible

 

Luke 17

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]

LK 17:1 A uèenicima reèe: Nije moguæe da ne dodju sablazni; ali teško onome s koga dolaze;
LK 17:2 Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen obesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednog od ovih malih.
LK 17:3 Èuvajte se. Ako ti sagreši brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.
LK 17:4 I ako ti sedam puta na dan sagreši, i sedam puta na dan dodje k tebi i reèe: Kajem se, oprosti mu.
LK 17:5 I rekoše apostoli Gospodu: Dometni nam vere.
LK 17:6 A Gospod reèe: Kad biste imali vere koliko zrno gorušièino, i rekli biste ovom dubu: Išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.
LK 17:7 Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad dodje iz polja, kaže mu: Hodi brzo i sedi za trpezu?
LK 17:8 Nego ne kaže li mu: Ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?
LK 17:9 Eda li æe on zahvaliti sluzi tom kad svrši šta mu se zapovedi? Ne verujem.
LK 17:10 Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovedjeno, govorite: Mi smo zaludne sluge, jer uèinismo šta smo bili dužni èiniti.
LK 17:11 I kad idjaše u Jerusalim, On prolažaše izmedju Samarije i Galileje.
LK 17:12 I kad ulažaše u jedno selo sretoše Ga deset gubavih ljudi, koji staše izdaleka,
LK 17:13 I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! Pomiluj nas.
LK 17:14 I videvši ih reèe im: Idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se.
LK 17:15 A jedan od njih videvši da se isceli povrati se hvaleæi Boga glasno,
LK 17:16 I pade nièice pred noge Njegove, i zahvali Mu. I to beše Samarjanin.
LK 17:17 A Isus odgovarajuæi reèe: Ne isceliše li se desetorica? Gde su dakle devetorica?
LK 17:18 Kako se medju njima koji ne nadje da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tudjin?
LK 17:19 I reèe mu: Ustani, idi; vera tvoja pomože ti.
LK 17:20 A kad Ga upitaše fariseji: Kad æe doæi carstvo Božije? Odgovarajuæi reèe im: Carstvo Božije neæe doæi da se vidi;
LK 17:21 Niti æe se kazati: Evo ga ovde ili onde; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.
LK 17:22 A uèenicima reèe: Doæi æe vreme kad æete zaželeti da vidite jedan dan Sina èoveèijeg, i neæete videti.
LK 17:23 I reæi æe vam: Evo ovde je, ili: Eno onde; ali ne izlazite, niti tražite.
LK 17:24 Jer kao što munja sine s neba, i zasvetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i Sin èoveèiji u svoj dan.
LK 17:25 Ali Mu najpre treba mnogo postradati, i okrivljenom biti od roda ovog.
LK 17:26 I kako je bilo u vreme Nojevo onako æe biti u dane Sina èoveèijeg:
LK 17:27 Jedjahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onog dana kad Noje udje u kovèeg, i dodje potop i pogubi sve.
LK 17:28 Tako kao što bi u dane Lotove: jedjahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, sadjahu, zidahu;
LK 17:29 A u dan kad izidje Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.
LK 17:30 Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti Sin èoveèiji.
LK 17:31 U onaj dan koji se desi na krovu, a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag.
LK 17:32 Opominjite se žene Lotove.
LK 17:33 Koji podje da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživeæe je.
LK 17:34 Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednom odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti;
LK 17:35 Dve æe mleti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti;
LK 17:36 Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti.
LK 17:37 I odgovarajuæi rekoše Mu: Gde, Gospode? A On im reèe: Gde je strvina onamo æe se i orlovi skupiti.

 



Webnet77.com