We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

The government is called by God to punish evil, protect the innocent and reward good. But we all know there have been many regimes throughout history that have done just the opposite. They have punished good, hurt the innocent and rewarded evil. What God intended for good actually becomes the enemy of the people and often the church. Jesus in speaking of world leaders in the finals days said, “Then they will deliver you to tribulation, and will kill you, and you will be hated by all nations because of My name” (Matt. 24:9). So is the institution of government bad? How do we view bad governments? This is a dilemma. The great theologian Augustine said that government is a necessary evil and that it is necessary because of evil. And most theologians in the history of the church have said that human evil is the reason even corrupt government is better than no government at all. Because it is run by sinful man, government will never ultimately be what God commands. Even the Kings in Israel and Judah barely got it right. However, because we are sinful, if government was removed there would be little restraining us from total anarchy. James Madison put it this way, “If men were angels there would be no need for government.”
Randy Smith

FREE Online Serbian Bible. Luke Chapter 24:1-53.

Main Index: Serbian Bible

 

Luke 24

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]

LK 24:1 A u prvi dan nedeljni dodjoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima;
LK 24:2 Ali nadjoše kamen odvaljen od groba.
LK 24:3 I ušavši ne nadjoše telo Gospoda Isusa.
LK 24:4 I kad se one èudjahu tome, gle, dva èoveka staše pred njima u sjajnim haljinama;
LK 24:5 A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: Što tražite Živoga medju mrtvima?
LK 24:6 Nije ovde; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad beše još u Galileji,
LK 24:7 Govoreæi da Sin èoveèiji treba da se preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treæi dan da ustane.
LK 24:8 I opomenuše se reèi Njegovih.
LK 24:9 I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalim.
LK 24:10 A to beše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.
LK 24:11 I njima se uèiniše njihove reèi kao laž, i ne verovaše im.
LK 24:12 A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vide same haljine gde leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.
LK 24:13 I gle, dvojica od njih idjahu u onaj dan u selo koje beše daleko od Jerusalima šezdeset potrkališta i zvaše se Emaus.
LK 24:14 A oni govorahu medju sobom o svima ovim dogadjajima.
LK 24:15 I kad se oni razgovarahu i zapitkivahu jedan drugog, i Isus približi se, i idjaše s njima.
LK 24:16 A oèi im se držahu da Ga ne poznaše.
LK 24:17 A On im reèe: Kakav je to razgovor koji imate medju sobom iduæi, i što ste neveseli?
LK 24:18 A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe Mu: Zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nisi èuo šta je u njemu bilo ovih dana?
LK 24:19 I reèe im: Šta? A oni Mu rekoše: Za Isusa Nazareæanina, koji beše prorok, silan u delu i u reèi pred Bogom i pred svim narodom;
LK 24:20 Kako Ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše Ga?
LK 24:21 A mi se nadasmo da je On Onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi.
LK 24:22 A uplašiše nas i žene neke od naših koje su bile rano na grobu,
LK 24:23 I ne našavši tela njegovog dodjoše govoreæi da su im se andjeli javili koji su kazali da je On živ.
LK 24:24 I idoše jedni od naših na grob, i nadjoše tako kao što i žene kazaše, ali Njega ne videše.
LK 24:25 I On im reèe: O bezumni i sporog srca za verovanje svega što govoriše proroci!
LK 24:26 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da udje u slavu svoju?
LK 24:27 I poèevši od Mojsija i od svih proroka kazivaše im šta je za Njega u svemu pismu.
LK 24:28 I približiše se k selu u koje idjahu, i On èinjaše se da hoæe dalje da ide.
LK 24:29 I oni Ga ustavljahu govoreæi: Ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I udje s njima da noæi.
LK 24:30 I kad sedjaše s njima za trpezom, uze hleb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
LK 24:31 Tada se njima otvoriše oèi i poznaše Ga. I Njega nestade.
LK 24:32 I oni govorahu jedan drugom: Ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
LK 24:33 I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i nadjoše u skupu jedanaestoricu i koji behu s njima,
LK 24:34 Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
LK 24:35 I oni kazaše šta bi na putu, i kako Ga poznaše kad prelomi hleb.
LK 24:36 A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade medju njima, i reèe im: Mir vam.
LK 24:37 A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha.
LK 24:38 I reèe im: Šta se plašite? I zašto takve misli ulaze u srca vaša?
LK 24:39 Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.
LK 24:40 I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.
LK 24:41 A dok oni još ne verovahu od radosti i èudjahu se reèe im: Imate li ovde šta za jelo?
LK 24:42 A oni Mu daše komad ribe peèene, i meda u saæu.
LK 24:43 I uzevši izjede pred njima.
LK 24:44 I reèe im: Ovo su reèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši šta je za mene napisano u zakonu Mojsijevom i u prorocima i u psalmima.
LK 24:45 Tada im otvori um da razumeju pismo.
LK 24:46 I reèe im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvih treæi dan;
LK 24:47 I da se propoveda pokajanje u ime Njegovo i oproštenje greha po svim narodima poèevši od Jerusalima.
LK 24:48 A vi ste svedoci ovome.
LK 24:49 I gle, ja æu poslati obeæanje Oca svog na vas; a vi sedite u gradu jerusalimskom dok se ne obuèete u silu s visine.
LK 24:50 I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih.
LK 24:51 I kad ih blagosiljaše, odstupi od njih, i uznošaše se na nebo.
LK 24:52 I oni Mu su pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu.
LK 24:53 I behu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin.

 



Webnet77.com