We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

Social ethics must never be substituted for personal ethics. Crusading can easily become a dodge for facing up to one's lack of personal morality. By the same token, even if I am a model of personal righteousness, that does not excuse my participation in social evil. The man who is faithful to his wife while he exercises bigotry toward his neighbor is no better than the adulterer who crusades for social justice. What God requires is justice both personal and social.
R.C. Sproul

The Law was never intended to be a means of salvation. The Law provides no grace, mercy or forgiveness. It has no power to enable the sinner to be righteousness. Its purpose was to reveal God's holy, pure standard and drive exposed sinners to the Savior (Gal. 3:24; Heb. 4:12-13). But to those who rely on it for salvation the Law has a ministry of death (2 Cor. 3:7).
John MacArthur

FREE Online Serbian Bible. Luke Chapter 19:1-48.

Main Index: Serbian Bible

 

Luke 19

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]

LK 19:1 I kad udje u Jerihon i prolažaše kroza nj,
LK 19:2 I gle, èovek po imenu Zakhej, koji beše starešina carinièki, i beše bogat,
LK 19:3 I iskaše da vidi Isusa da Ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer beše malog rasta;
LK 19:4 I potrèavši napred, pope se na dud da Ga vidi; jer Mu je onuda trebalo proæi.
LK 19:5 I kad dodje Isus na ono mesto, pogledavši gore vide ga, i reèe mu: Zakheju! Sidji brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi.
LK 19:6 I sidje brzo; i primi Ga radujuæi se.
LK 19:7 I svi, kad videše, vikahu na Njega govoreæi da grešnom èoveku dodje u kuæu.
LK 19:8 A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! Evo pola imanja svog daæu siromasima, i ako sam koga zaneo vratiæu onoliko èetvoro.
LK 19:9 A Isus mu reèe: Danas dodje spasenje kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov.
LK 19:10 Jer je Sin èoveèiji došao da nadje i spase šta je izgubljeno.
LK 19:11 A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer beše blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije.
LK 19:12 Reèe dakle: Jedan èovek od dobrog roda otide u daleku zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.
LK 19:13 Dozvavši pak deset svojih sluga dade im deset kesa, i reèe im: Trgujte dok se ja vratim.
LK 19:14 I gradjani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: Neæemo da on caruje nad nama.
LK 19:15 I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.
LK 19:16 Tada dodje prvi govoreæi: Gospodaru! Kesa tvoja donese deset kesa.
LK 19:17 I reèe mu: Dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio veran evo ti vlast nad deset gradova.
LK 19:18 I dodje drugi govoreæi: Gospodaru! Kesa tvoja donese pet kesa.
LK 19:19 A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova.
LK 19:20 I treæi dodje govoreæi: Gospodaru! Evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao.
LK 19:21 Jer sam se bojao tebe: jer si èovek tvrd: uzimaš šta nisi ostavio, i žnješ šta nisi sejao.
LK 19:22 A gospodar mu reèe: Po tvojim æu ti reèima suditi, zli slugo! Znao si da sam ja tvrd èovek, uzimam šta nisam sejao:
LK 19:23 Pa zašto nisi dao moje srebro trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
LK 19:24 I reèe onima što stajahu pred njim: Uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
LK 19:25 I rekoše mu: Gospodaru! On ima deset kesa.
LK 19:26 A on im odgovori: Jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati: a od onog koji nema uzeæe se od njega i ono što ima.
LK 19:27 A one moje neprijatelje koji nisu hteli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isecite preda mnom.
LK 19:28 I kazavši ovo podje napred, i idjaše gore u Jerusalim.
LK 19:29 I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dvojicu od uèenika svojih
LK 19:30 Govoreæi: Idite u to selo prema vama, i kad udjete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovek nikad nije usedao; odrešite ga i dovedite.
LK 19:31 I ako vas ko upita: Zašto drešite: ovako mu kažite: Ono Gospodu treba.
LK 19:32 A kad otidoše poslani, nadjoše kao što im kaza.
LK 19:33 A kad oni drešahu magare rekoše im gospodari od njega: Zašto drešite magare?
LK 19:34 A oni rekoše: Ono Gospodu treba.
LK 19:35 I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.
LK 19:36 A kad idjaše, prostirahu haljine svoje po putu.
LK 19:37 A kad se približi veæ da sidje s gore maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga glasno za sva èudesa što su videli,
LK 19:38 Govoreæi: Blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visini!
LK 19:39 I neki fariseji iz naroda rekoše Mu: Uèitelju! Zapreti uèenicima svojim.
LK 19:40 I odgovarajuæi reèe im: Kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati.
LK 19:41 I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim
LK 19:42 Govoreæi: Kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan šta je za mir tvoj! Ali je sad sakriveno od oèiju tvojih.
LK 19:43 Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana;
LK 19:44 I razbiæe tebe i decu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nisi poznao vreme u kome si pohodjen.
LK 19:45 I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu,
LK 19:46 Govoreæi im: U pismu stoji: Dom moj dom je molitve, a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku.
LK 19:47 I uèaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenièki i književnici i starešine narodne gledahu da Ga pogube.
LK 19:48 I ne nalažahu šta bi Mu uèinili; jer sav narod idjaše za Njim, i slušahu Ga.

 



Webnet77.com