We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

When it comes to giving until it hurts, most people have a very low threshold of pain.
Unknown Author

[T]here is nothing in us or done by us at any stage of our earthly development because of which we are acceptable to God. We must always be accepted for Christ’s sake or we cannot ever be accepted at all. This is not true of us only “when we believe,” it is just as true after we have believed. It will continue to be true as long as we live… It is always, on His “blood and righteousness” alone that we can rest. There is never anything that we are or have or do that can take His place or that take a place along with Him. We are always unworthy, and all that we have or do of good is always of pure grace.
B.B. Warfield

FREE Online Serbian Bible. Isaiah Chapter 6:1-13.

Main Index: Serbian Bible

 

Isaiah 6

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

IS 6:1 Godine koje umre car Ozija videh Gospoda gde sedi na prestolu visokom i izdignutom, i skut Mu ispunjavaše crkvu.
IS 6:2 Serafimi stajahu više Njega, svaki ih imaše šest krila: dvema zaklanjaše lice svoje i dvema zaklanjaše noge svoje, a dvema leteše.
IS 6:3 I vikahu jedan drugom govoreæi: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave Njegove.
IS 6:4 I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima.
IS 6:5 I rekoh: Jao meni! Pogiboh, jer sam èovek neèistih usana, i živim usred naroda neèistih usana, jer Cara Gospoda nad vojskama videh svojim oèima.
IS 6:6 A jedan od serafima dolete k meni držeæi u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kleštima,
IS 6:7 I dotaèe se usta mojih, i reèe: Evo, ovo se dotaèe usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i greh tvoj oèisti se.
IS 6:8 Potom èuh glas Gospodnji gde reèe: Koga æu poslati? I ko æe nam iæi? A ja rekoh: Evo mene, pošalji mene.
IS 6:9 A On reèe: Idi, i reci tom narodu: Slušajte ali neæete razumeti, gledajte ali neæete poznati.
IS 6:10 Uèini da odeblja srce tom narodu i uši da im otežaju, i oèi im zatvori, da ne vide oèima svojim i ušima svojim da ne èuju i srcem svojim da ne razumeju i ne obrate se i ne iscele.
IS 6:11 A ja rekoh: Dokle, Gospode? A On reèe: Dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuæe da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvim ne opusti,
IS 6:12 I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji.
IS 6:13 Ali æe još biti u njoj desetina, pa æe se i ona zatrti; ali kao hrast ili brest, kojima i kad zbace lišæe ostaje stablo, tako æe sveto seme biti njeno stablo.

 



Webnet77.com