We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

The doctrine of most “evangelical churches” today is the humanist theology…the exalted doctrine of man espoused by Erasmus, sharply defined by Arminius, made popular by the Wesleys, and given final polish by many religious psychologists of our time.
Duane Spencer

Removing a person from church membership is what a church must do when the reverberating of God’s Word appears to have grown utterly silent in someone’s heart. Given a choice between obedience to God’s Word and a particular sin, the individual chooses the sin. And he shows no sign of wanting to do otherwise. It’s not any sin, of course. It’s an unrepentant sin. It’s a serious sin. And it’s a sin that can be seen with the eyes or heard with the ears. The Lord has not given us the ability to judge the heart, so a church should not discipline for suspected sins of the heart, like pride or greed. We can only assess by external fruit (Matt. 3:8; 7:17-20). But based on that external fruit, discipline must happen when a person’s profession of faith in God’s gospel Word no longer appears credible.
Jonathan Leeman

FREE Online Croatian Bible. Isaiah Chapter 17:1-14.

Main Index: Croatian Bible

 

Isaiah 17

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

17:1 Proroštvo o Damasku. Gle, prestat će Damask biti gradom i postat će hrpom ruševina;

17:2 njegovi gradići, dovijek napušteni, bit će pašnjak stadima; ležat će u njima i nitko ih neće tjerati.

17:3 Izgubit će Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit će se što i slavi sinova Izraelovih – riječ je Jahve nad Vojskama.

17:4 U onaj dan smanjit će se slava Jakovljeva, spast će salo tijela njegova.

17:5 Bit će k’o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirče klasovi u refajimskoj dolini –

17:6 ostat će samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, četiri ili pet na granama drveta – riječ je Jahve, Boga Izraelova.

17:7 U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu.

17:8 Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove.

17:9 U onaj će dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet će,

17:10 jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog’ i sadiš ljupke biljke i strane presađuješ mladice;

17:11 u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al’ propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizlječive.

17:12 Jao, buka naroda mnogobrojnih; buče kao što buči more; šum naroda koji šume k’o što šumore silne vode.

17:13 Šume narodi kao što silne vode šumore, al’ kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k’o prašina u vihoru.

17:14 Navečer eto straha; prije svanuća više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljačkaju.