Main Index: Croatian Bible
Isaiah 57
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
57:1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobone, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik
57:2 da bi uao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom leaju.
57:3 Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko!
57:4 S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grean i leglo laljivo?
57:5 Vi koji se raspaljujete među hraćem, pod svakim zelenim drvetom, rtvujući djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!
57:6 Dio je tvoj među oblucima potočnim, oni, oni su batina tvoja. Njima izlijeva ljevanicu, njima prinosi darove! Zar da se time ja utjeim?
57:7 Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si leaj postavila i popela se onamo da prinosi rtvu klanicu.
57:8 Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj leaj raskriva, penje se na nj i iri ga. Pogađala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si vie bludničila s njima gledajuć’ im muku snagu.
57:9 S uljem za Molekom trči, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje.
57:10 Iscrpljena si od tolikih lutanja, al’ nisi rekla: “Beznadno je!” Snagu si svoju nanovo nala te nisi sustala.
57:11 Koga si se uplaila i pobojala da si se iznevjerila, da se vie nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? utio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala.
57:12 Ali ću objavit’ o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neće koristiti.
57:13 Kad uzme vikati, nek’ te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, batinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju.
57:14 Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda!
57:15 Jer ovako govori Vinji i Uzvieni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: “U prebivalitu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i ponienim, da oivim duh smjernih, da oivim srca skruenih.
57:16 Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i due to sam ih stvorio.
57:17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim
57:18 i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utjeit’ one to s njime tuguju –
57:19 stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu,” govori Jahve, “ja ću te izliječiti.”
57:20 Al’ opaki su poput mora uzburkanog koje se ne moe smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću.
57:21 “Nema mira grenicima!” govori Bog moj.