Main Index: Croatian Bible
Isaiah 47
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
47:1 Spusti se, sjedni u prainu, djevice, kćeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kćeri kaldejska! Jer, neće te vie zvati njenom i tankoćutnom.
47:2 Uzmi mlin i melji brano! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prijeđi preko rijeke!
47:3 Nek’ se golotinja tvoja otkrije, nek’ se sramota tvoja pokae! Ja ću se osvetiti, odvraćat’ me nitko neće.
47:4 Otkupitelj na, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, kae:
47:5 “Sjedi utke, u mrak se povuci, kćeri kaldejska. Jer, neće te vie zvati vladaricom kraljevstava.
47:6 Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju batinu. Tebi ih u ruke izručih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteki.
47:7 Govorila si: ‘Dovijeka gospodaricom ću ostati.’ Nikad nisi to k srcu uzela ni pomislila kako će se zavriti.
47:8 A sad posluaj, razvratnice, koja sjedi bezbrino i u srcu svom govori: ‘Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!’
47:9 Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit će djecu, obudovjet će! Punom će te mjerom snaći oboje, pokraj svega tvojeg vračanja i mnoine tvojih zaklinjanja!
47:10 U zloću si se svoju uzdala, govorila si: ‘Nitko me ne vidi!’ Mudrost tvoja i znanje zavedoe te. U svom si srcu govorila: ‘Ja i nitko drugi!’
47:11 Zlo će te snaći – neće ga presresti; oborit će se na te nesreća – neće je odvratiti; doći će na te propast iznenada – neće je predvidjeti.
47:12 Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Moda će ti biti od koristi? Moda će s njima strah utjerati?
47:13 Izmorie te mnogi tvoji savjetnici! Nek’ ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono to će te snaći.
47:14 Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih saeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neće ostat’ ni erave da se tko ogrije, ni ognjita da uza nj posjedne!
47:15 Takvi će ti biti vrači tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poći će svaki svojim putem, i nikog neće biti da te spasi.”