Main Index: Croatian Bible

Isaiah 9

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

9:1 Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.

9:2 Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k’o što kliču kad se dijeli plijen.

9:3 Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski.

9:4 Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana.

9:5 Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.

9:6 Nadaleko vlast će mu se sterat’ i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.

9:7 Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela.

9:8 Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:

9:9 “Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi.”

9:10 Al’ Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:

9:11 Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat’ ispružena.

9:12 Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama.

9:13 Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu.

9:14 Starješina i odličnik – to je glava; prorok, učitelj laži – to je rep.

9:15 Oni što vode narod taj – zavode ga, a koji se vodit’ daju – propali su.

9:16 Stog’ mu Gospod neće poštedjet’ mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat’ se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat’ ispružena.

9:17 Da, bezbožnost se k’o oganj razmahala, drač i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu.

9:18 Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda.

9:19 [19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:

9:20 Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat’ ispružena.