Main Index: Croatian Bible
Isaiah 42
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
42:1 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika due moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.
42:2 On ne viče, on ne die glasa, niti se čuti moe po ulicama.
42:3 On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj to tinja. Vjerno on donosi pravdu,
42:4 ne sustaje i ne malake dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci ude za njegovim naukom.
42:5 Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima to njome hode.
42:6 Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,
42:7 da otvori oči slijepima, da izvede sunje iz zatvora, iz tamnice one to ive u tami.
42:8 Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.
42:9 to prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja navijetam, i prije negoli se pokau, vama ih objavljujem.
42:10 Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim to je u njem, otoci i njihovi itelji!
42:11 Nek’ digne glas pustinja i njeni gradovi, nek’ odjeknu naselja gdje ive Kedarci! Nek’ podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova!
42:12 Nek’ daju čast Jahvi i hvalu mu navijetaju po otocima!
42:13 Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik ar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja.
42:14 “utjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao ena kada rađa, daćem i uzdiem.
42:15 Isuit ću brda i bregove, sparuiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isuiti.
42:16 Vodit ću slijepce po cestama, uputit’ ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit’, a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti.
42:17 Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: ‘Vi ste nai bogovi.'”
42:18 Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!
42:19 Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga aljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?
42:20 Mnogo si vidio, ali nisi mario, ui ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!
42:21 Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi Zakon svoj.
42:22 A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kae: “Vrati!”
42:23 Tko od vas mari za to? Tko pazi i slua unapredak?
42:24 Tko je pljačkau izručio Jakova i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo grijeili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji Zakon nismo sluali?
42:25 Zato izli na Izraela arki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okrui odasvud, al’ on ni to nije shvatio; saee ga, al’ on ni to k srcu ne uze.