Main Index: Croatian Bible

Isaiah 42

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

42:1 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.

42:2 On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama.

42:3 On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,

42:4 ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.

42:5 Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode.

42:6 Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,

42:7 da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.

42:8 Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.

42:9 Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.

42:10 Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji!

42:11 Nek’ digne glas pustinja i njeni gradovi, nek’ odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek’ podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova!

42:12 Nek’ daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima!

42:13 Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja.

42:14 “Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem.

42:15 Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti.

42:16 Vodit ću slijepce po cestama, uputit’ ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit’, a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti.

42:17 Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: ‘Vi ste naši bogovi.'”

42:18 Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!

42:19 Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?

42:20 Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!

42:21 Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi Zakon svoj.

42:22 A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: “Vrati!”

42:23 Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak?

42:24 Tko je pljačkašu izručio Jakova i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji Zakon nismo slušali?

42:25 Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al’ on ni to nije shvatio; sažeže ga, al’ on ni to k srcu ne uze.