Main Index: Croatian Bible
Isaiah 10
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
10:1 Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske;
10:2 koji uskraćuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljačkaju sirote!
10:3 to ćete činiti u dan kazne kad izdaleka propast dođe? Kom ćete se za pomoć uteći, gdje ostaviti blago svoje
10:4 da se ne morate među roblje pognuti, pasti među poklanima? Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat’ ispruena.
10:5 Jao Asiru, ibi gnjeva mojega, prutu kojim srdba moja zamahuje!
10:6 Na puk ga poslah nevjeran, na narod to me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k’o blato na ulici.
10:7 Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.
10:8 Govorae: “Nisu li svi knezovi moji kraljevi?
10:9 Nije li Kalno kao Karkemi? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?
10:10 Kao to mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,
10:11 kao to učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?”
10:12 I kad dovri Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju.
10:13 Jer reče: “Učinih snagom svoje ruke i mudroću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one to sjede na prijestoljima.
10:14 Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao to se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeće, kljun otvori, zapijuče.”
10:15 Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit’ pila povrh onog koji njome pili? K’o da iba mae onim koji je podie, il’ tap die onog koji drvo nije;
10:16 Jahve nad Vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao to se vatra potpiruje.
10:17 Svjetlost Izraelova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit’ i prodrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu.
10:18 I krasotu njegovih uma i voćnjaka unitit će od srčike do kore, ona će biti k’o bolesnik to se trne;
10:19 ostatak stabala umskih bit će lako izbrojiti – dijete će ih lako popisati.
10:20 U onaj dan: Ostatak Izraelov i preivjeli iz kuće Jakovljeve neće se vie oslanjati na onoga koji ih bije, već će se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova.
10:21 Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.
10:22 Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov vratiti. Određeno je unitenje, pravda se prelila,
10:23 Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat će, kako odredi, svu zemlju.
10:24 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: “O narode moj to prebiva na Sionu, ne boj se Asira kad te ibom tuče, kad tap die na tebe.
10:25 Jer, jo malo, vrlo malo, i gnjev moj će prestati, moja će ih jarost unititi.”
10:26 Na nj će Jahve nad Vojskama bičem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i tap će dići nad more k’o na putu egipatskom.
10:27 U onaj dan: s leđa će ti breme pasti i jaram njegov s vrata će ti nestat’.
10:28 Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlae.
10:29 Prelaze klance, u Gebi im je noćite; Rama drće, Gibea aulova bjei.
10:30 Viči iza glasa, Bat Galime! Sluaj ga, Lajo! Odgovori mu, Anatote!
10:31 Madmena pobjee, utekoe stanovnici gebimski.
10:32 Jo danas zaustavit će se u Nobu, rukom prijeti gori Kćeri sionske, Brijegu jeruzalemskom.
10:33 Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kree grane silom strahovitom: najvii su vrci posječeni, ponajvii snieni.
10:34 Pod sjekirom pada umska gutara, sa slavom svojom pada Libanon.